Pretraži ovaj blog

Učitava se...

četvrtak, 24. studenoga 2016.

Venera s bičem


Kratki zapis o Aristotelu i prelijepoj Filidi i njihovoj nesretnoj djeci




Piše: Krešimir Galović



Blistave čizme od kože
Udarac bičem djevojčice u mraku
Dolazi uz praporce tvoj sluga, ne napuštaj ga
Ošini mila gospodarice te izliječi njegovo srce.

                                   (Venus in Furs, Lou Reed, Velvet Underground & Nico, 1967.)





 Sljedbenik Baccia Baldinia, Filida jaši Aristotela, 15. st.





Srednjovjekovna priča o filozofu Aristotelu i prelijepoj Filidi (Phylis), priležnici mladog Aleksandra Velikog, iako danas u potpunosti zaboravljena, ostala je duboko usječena u podsvjesti zapadne civilizacije. Ne zna se točno tko joj je autor. Jedni je pripisuju pjesniku Henry d' Andeli koji je živio u 13. stoljeću, a drugi pjesniku Hermanu de Valenciennesu iz 12. stoljeća. No kako to obično biva u srednjovjekovnim apokrifima i legendama i u ovoj se priči granica između stvarnih i izmišljenih događaja u potpunosti izgubila.



Prikaz Filipe i Aristotela na Maltererteppichu iz Augustinermuseuma, Freiburg , 1310. – 1320.



Povijesno ishodište priče je dolazak filozofa Aristotela 343. godine pr. n. e. na dvor makedonskog kralja Filipa, kako bi podučavaoj njegova trinaestogodišnjeg sina Aleksandra. On ga je podučavao svega tri godine. No tijekom tog kratkog vremena Aristotel je svog mladog učenika temeljito uputio u grčku kulturu i literaturu, te je dao da se za njega prepiše Homerova Ilijada. Prema legendi Aleksandar je općinjen mitskim junakom Ahilejem, ovu knjigu nosio na svim svojim kasnijim osvajačkim pohodima. No vratimo se našoj srednjovjekovnoj priči. Prema njoj mladi je Aleksandar imao priležnicu Filidu (također se u nekim izvorima naziva i Kampasta, op.a.), čijim se čarima uz negodovanje svog mudrog učitelja vrlo rado prepuštao. Čak što više, Aristotel je kudio i savjetovao svoga mladog učenika da prekine vezu s Filidom a kako bi se mogli nesmetano posvetiti čarima filozofije-  upozorivši ga kako lukava žena može uništiti i najjačeg čovjeka.



  Hans Brosamer, Filida i Aristotel, oko 1520. - 1550. 



Ljutita zbog Aristotelovih nastojanja Filida mu se odlučila osvetiti na vrlo osebujan način- tako da ga zavede, a što se i nije pokazao kao neki osobito težak zadatak. Već slijedeće jutro Filida je raspuštene kose i u haljini, što je više otkrivala no skrivala njene putene čari, zaplesala u dvorištu među čempresima, dok ju je Aristotel čitajući knjigu kriomice promatrao kroz prozor svoje sobe. Nemogavši joj više odoljeti, kada se približila njegovom prozoru, filozof ju je pomamno zgrabio rukama i privukao k sebi priznavši joj svoje osječaje. Da bi mu se podala, lukava Filida postavila mu je jedan uvijet, da se obveže da će pred nju doći puzeči na rukama i nogama, kako bi ga mogla poput konja uzjahati kao dokaz njegove potpune odanosti. No osvetoljubiva Filida, kako bi osramotila Aristotela pred njegovim učenikom, pozvala je i Aleksandra, da dođe u dvorište čim čuje njenu pjesmu. Niti on poput Aristotela nije ništa slutio o Filidinom planu. Kada je prema dogovoru Filida zapjevala Aleksandar je ušao u dvorište gdje ga je zatekao šokantan prizor. Ugledao je svoga učitelja u nimalo ugodnom položaju, dok ga je s bičem u ruci, raspuštene valovite kose jahala fatalna Filida. Mladi se Aleksandar toliko razljutio da je odmah poželio ubiti svoga učitelja. No posramljeni se Aristotel tada obratio svom učeniku riječima: “Kako se meni, najmudrijem starcu, moglo dogoditi, da ga na taj način prevari i napravi budalom jedna lulava žena, to znači da sam vas učio dobro, budući da se to upravo moglo dogoditi i vama mladiću“.



  Hans Baldung Grien, Filida i Aristotel, 1513.



Mnogo je različitih tumačenja simbolike ovog apokrifnog teksta, a tako i likovnih prikaza, mahom grafika poznatih renesansnih umjetnika. Od jednostavnih srednjovjekovnih moralnih poruka i podražavanja muških strahova pred ženskom lukavstvom (u našem primjeru kroz prizmu Aristotela koji popušta pred ženskim čarima ali i pobijanja uvriježena pogleda na njega kao ženomrsca), do mnogo složenijih tumačenja koja duboko zadiru u muško ženske odnose a o čemu je vrlo opsežno pisala Maryanne Cline Horowitz u eseju : „Aristotel i žene“ (M. C. Horowitz, Aristotele and Woman, Journal of the History of Biology, Vol.9, no.2, 1976., 183-213). 




  Lucas von Leyden, Der unterjochte Ehermann, 1515. (Illustrierte Sittengesichte, 1909.)



Među najljepšim prikazima Aristotela i prelijepe Filide je kolorirani drvorez holandskog renesansnog slikara Lucasa von Leydena (1494.-1533.) naslovljen „Der unterjochte Ehermann“ (podjarmljeni suprug) iz 1515. godine , koji je u punoj raskoši 1909. objavio Eduard Fuchs u knjizi „Illustrierte Sittengesichte“ (Ilustrirana povijest morala). Već me na prvi pogled ovaj me Leydenov drvorez asocirao na jednu fotografiju s kojom sam se susreo nekoliko godina prije u knjizi Irvina D. Yaloma „Kada je Nietzsche plakao“ (1992.). 




  L. Salome, P. Reea i F. Nietzsche, 1882.



Na fotografiji iz 1882., u današnjem kontekstu poprilično „nevinoj“, prikazani su slavni filozof Friedrich Nietzschea i njegov mladi prijatelj filozof Paul Reea upregnuti u kola kojima upravlja s bičem u ruci mlada i samouvjerena Lou Salome, koja se nešto kasnije proslavila kao briljantna autorica i psihoanalitičarka. Neminovno nam se nameče usporedba ovog prikaza s pričom o Aristotelu, njegovom učeniku i prelijepoj Filidi. U obje priče mnogi su detalji podudarni, poput odnosa Nietzschea i fatalne Salome. Naime sa Salome Nietzsche se upoznao preko Reea 1882. Bila je to, kako se ističe u literaturi, kratka, burna i platonska ljubavna veza. Nietzscheov je odnos sa Salome komplicirala ne samo prisutnost njegova mladog prijatelja, već i njegova sestra Elisabeth, a što je po slavnog filozofa na kraju završilo porazno- godinama je patio od zbog izgubljene ljubavi. Ista je scena rekonstruirana 1977. godine u filmu Liliane Cavani „Između dobra i zla“. Dakako gledajući Leydenov renesansni drvorez i fotografiju iz 1882., neminovno se budi i asocijacija na Leopolda von Sachera- Masocha i njegov čuveni roman „Venera u krznu“ objavljen 1870., ali nam se nužno nameće i pitanje nije li upravo apokrifna priča o Aristotelu i Filidi podsvjesno utjecala na nastanak ovog antologijskog romana?





                                                                                          Venus in Furs, Velvet Underground & Nico, 1967.





  Fotografija sa snimanja filma Između dobra i zla redateljice L. Cavani, 1977.


  Plakat filma Venus in Furs režisera Jesúsa Franca, 1969.

  Plakat filma Venus in Fur režisera Romana Polanskog, 2013.