Pretraži ovaj blog

Učitava se...

nedjelja, 27. studenoga 2016.

Cvjetni naš Trg Petra Preradovića


In memorijam jednom gradskom trgu
(iliti o rodjačkom ritmu zločina u kome ruka ruku mije)


Piše: Krešimir Galović ©



  Preradovićev trg početkom 20. st. (K. G.)



Bliži se desetogodišnjica organiziranog otpora građana Zagreba devastaciji Trga Petra Preradovića kada je 6. 12. 2006. godine u organizaciji nevladinih udruga Pravo na grad i Zelene akcije preko pročelja stambene zgrade Srpske pravoslavne općine obješen veliki transparent s natpisom: Totalna rasprodaja Zagreb d. o. o.". Bio je to početak masovnog otpora građana protiv devastacije trga, izigravanja pravnih procedura i pogodovanja privatnim interesima na uštrb javnih. Nažalost i nakon deset godina stvari se nisu nimalo pomakle u pozitivnom smjeru. Protagonisti su isti no ovaj put još bahatiji i beskrupulozniji a apetiti mnogo veći budući da se devastacija ovaj put proširila na čitav Zagreb.



  6. 12. 2016. početak otpora protiv uništavanja Trga Petra Preradovića, foto Sandro Lendler



O Trgu Petra Preradovića u posljednje vrijeme bilo je puno riječi. No nažalost mnogo se manipuliralo utvrđenim povijesnim činjenicama. Nastojalo ga se grubo oteti iz kolektivne memorije građana. Izrečene su mnoge neistine. U javnosti su iznošeni iskrivljeni zaključci a sve kako bi se umanjila njegova prostorna i povijesna vrijednost u ime sebičnih i megalomanskih želja bahatih pojedinaca. I stoga odmah istaknimo Trg Petra Preradovića trg je kasnoga 19. stoljeća a ne trg 20. stoljeća. Samo su dvije kuće koje okružuju trg izgrađene u dvadesetom stoljeću: Huge Ehrlicha (1923/4.) i Antuna Ulricha (1937.), sve ostale građene su tijekom 19. stoljeća. Trg je stručno valorizirala povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević u izvornom znanstvenom radu naslovljenom „Trg Petra Preradovića i Trg Petra Svačića u Zagrebu- Geneza dvaju donjogradskih trgova“ (Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 20/21, Zagreb 1994/5.). Rad ove uvažene povjesničarke umjetnosti temeljno je ishodište za razumijevanje problematike trga te se svaka reinterpretacija i zahvat na trgu koji ga zaobilaze mogu smatrati diletantskim a u kontekstu dugogodišnje gradske politike prema ovom prostoru i zlonamjernim. Uz spomenutu autoricu izdvojimo još nekoliko autora koji su se u svom stručnom radu dotakli ove teme, među inima: Gjuru Szabu, Franju Buntaka, Lelju Dobronić te Vandu Ladović i Nadu Premerl. O Trgu Petra Preradovića sam pisao u nekoliko navrata za dnevne novine i razne časopise. U proljeće 2007. godine objavio sam u časopisu Vijenac veliki tekst: "Povijest Trga Petra Preradovića" (14. 4. 2007. br. 342). Bio je to prvi tekst u kome se vrlo kritički pisalo o najavljenoj izgradnji na trgu. Nakon njegove objave na mene su kao autora i angažiranog protagonista događaja koji su uslijedili, započeli brojni pritisci- ponajviše iz tadašnjih visokih političkih krugova. O problematici Preradovićeva trga objavio sam također i članak u knjizi "Društvena odgovornost kapitala" (uredio Srećko Horvat, Zagreb, 2007.). 



  Cvjetni naš Trg Petra Preradovića u punoj raskoši i šarenilu boja


Iako genezu današnjeg Trga Petra Preradovića možemo pratiti od 1887. godine, odnosno od druge regulatorne osnove, prostor trga počeo se formirati tijekom srednjeg vijeka. Prema povijesnim podacima na tom je prostoru od sredine 14. stoljeća stajala župna crkva sv. Margarete. U najstarijem župnom popisu iz 1334. godine spominje se kao župna crkva donjogradskog podgrađa (Ecclesia s. Margarethae de suburbio). Već je u to vrijeme kanoničke vizitacije nazivaju vrlo starom (capella antiquissima). Prema kasnijm kanonskim vizitacijama znamo da je crkva sv. Margarete bila okrenuta svetištem prema istoku a da se ulazilo u nju na dvoja vrata, od kojih je glavni ulaz bio sa zapadne strane, te manji na sjeveru, odnosno prema Ilici. Dugo se vremena uz crkvu nalazilo groblje. Ono se prostiralo južno, istočno i zapadno od crkve, a usred njega nalazio se veliki drveni križ okrenut prema Ilici. Na njemu su se pokapali uglavnom stanovnici suburbia.



  Zagreb na koloriranom prikazu Nikole Angielinija, oko 1566. (Österreichische Nationalbibliothek)


U srednjem vijeku prvi su se gradski trgovi formirali upravo ispred župnih crkvi sv. Marka na Gornjem gradu i sv. Margarete u njegovom podgrađu. U tom je kontekstu za razvoj grada važna kraljevska odluka iz 1372. godine a kojom kralj Lidovik I. Anžuvinac dopušta održavanje petnestodnevnog sajma u podgrađu ispred crkve sv. Margarete u vrijeme obilježavanja blagdana ove svetice 17. srpnja. Tako je gradsko podgrađe u 14. stoljeću dobilo svoj „margaretski sajam“ kao što se uz Markovu crkvu tada održavao „markovski sajam“. Iz tog razloga možemo reći da je prostor oko crkve sv. Margarete, odnosno današnjeg Cvjetnog trga jedan od prvih trgova na prostoru današnjeg Donjeg grada. Njegovo mjesto od 1641. godine preuzima tada novoosnovano sajmište i trg na Harmici odnosno današnjem Trgu bana Jelačića.



  Gradec i njegovo podgrađe na Kneidingerovom zemljovidu, 1766. (MZG)


Osim tržišta prostor oko župne crkve sv. Margareta povremeno je služio, prema starim zapisima i kao gubilište. Tako primjera radi Baltazar Krčelić pripovijeda, kako su dva vojnika na tom placu izgubila glave, a jedan ruku, jer su tijekom vojne po Italiji pljačkali crkve. Tijekom 16. stoljeća  crkva sv. Margarete izgubila je status župne crkve te je pripojena župi sv. Marka. Od tada ova crkva ima funkciju kapele. Nakon što je izgubila status župne crkve, crkva sv. Margarete polagano počinje propadati a do kraja 18. stoljeća više nije u funkciji. Godine 1794. napuštenu je crkvu od grada kupila Pravoslavna općina i adaptirala je za svoje potrebe u parohijsku crkvu sv. Preobraženja Gospodnjeg.



  Veduta Zagreba na majstorskom listu s kraja 18. st. (MGZ)


Sjeverno od parohijske crkve uz Ilicu 1822. godine izgrađena je prema projektu Bartola Felbingera zgrada pravoslavne općine. U to vrijeme prostor današnjeg trga u potpunosti je izgrađen. Činio ga je trapezoidni stambeni blok (inzula) omeđen dvjema ulicama- Margaretskom (danas Preobraženskom) i Svilarskom (današnjom Margaretskom i Preradovićevom). Istočno od toga bloka na prostoru današnje Bogovićeve nalazilo se veliko zemljište baruna Eduarda Jelačića, prekriveno vrtovima i gospodarskim zgradama.


  Veduta Zagreba na majstorskom listu s početka 18. st. (MK-UZKB/GZ)



Prve ideje o uređenju ovoga prostora javljaju se od 1861. do 1865. godine na poticaj „Grčko istočne općine“ kada se gradskom poglavarstvu predlaže zbog derutnosti izgradnja nove crkve i regulacija dviju ulica uz nju. Nova je crkva izgrađena 1866. prema projektu arhitekta Franje Kleina. Riječju pravoslavna je crkva najranije izgrađeni objekt na prostoru budućeg trga. Ona će trajno definirati njegovu sjevernu stranu. Tijekom šezdesetih godina 19. stoljeća ovaj dio Donjega grada počinje poprimati prepoznatljive obrise. Već na nacrtu iz 1864. godine vide se Samostanska (danas Varšavska), Marovska (danas Masarykova i Nikolićeva (danas Teslina) ulica, a godinu dana poslije u prvoj regulatornoj osnovi trasirana je i današnja Gundulićeva ulica. Godine 1872. kućevlasnici Margaretske i Svilarske ulice zatražili su od Gradskog poglavarstva otvorenje trga na mjestu: „medju nikolićevom, marovskom i  samostanskom ulicom…“. Budući da regulatornom osnovom iz 1865. godine na tom mjestu nije bio predviđen trg predstavka građana bila je odbijena. Iste godine kada je odbijena predstavka, na prostoru usred zamišljena trga gradska je vlast odobrila Josipu Siebenscheinu gradnju monumentalne palače. Usprkos protivljenju građana palača je bila sagrađena 1874. godine prema projektu Franje Kleina (Preradovićev trg 3/ Preradovićeva 2). Izgradnjom ove historicističke palače bit će trajno određen južni obod budućega trga. U međuvremenu sve se otvorenije počelo razmišljati o rušenju građevnog bloka između pravoslavne crkve i palače Siebenschein.



  Pogled na prostor budućeg Preradovićevog trga 1871., foto Ivan Standl (MK-UZKB)


Ideja trga bit će opet aktualizirana tek tijekom 1878. godine odlukom o gradnji kazališta koje se trebalo nalaziti na posjedu baruna Jelačića na području koje danas omeđuju Ilica, Bogovićeva, Petrićeva i Margaretska ulica. Naime barun Jelačić oporučno je petinu svoga zemljišta 1965. darovao hrvatskom Zemaljskom kazalištu. Godine 1878. Zemaljska vlada i gradska uprava postižu sporazum kojim je dogovoreno da će se izgradnja kazališta i uređenja budućeg katališnog trga uvesti u novu regulatornu osnovu. Idejni projekt kazališta izradili su 1881. godine glasoviti bečki arhitekti Helmer i Fellner. No, za bana Dragutina Khuena- Hedervaryja zbog čitavog niza okolnosti odlučeno je da se kazalište sagradi na Sajmištu (danas Trg maršala Tita).


    Palača Josipa Siebenscheina u 19. st. Pročelje palače je 1932. godine "purificirano", odnosno očišćeno od historicističkog dekora.


Iako je lokacija trga (tada A trg ili Margaretski trg) utvrđena regulatornom osnovom iz 1887. godine, odluka o njegovom uređenju bit će donesena tek 1895. godine kada je izvršena parcelacija zakladnog zemljišta. Godine 1897. srušene su sve kuće između Margaretske i Preobraženske a trg će dobiti današnji naziv Trg Petra Preradovića. Godinu poslije započela je izgradnja kuća uz njegov istočni obod. Uz sjeveroistočni obod izgrađena je prema projektu Josipa pl. Vancaša monumentalna palača Prve hrvatske štedionice, a uz jugoistočni palača Farkaš arhitektonskog biroa Hönigsberg & Deutsch (Bogovićeva 9/ Preradovićev trg 2). Izgradnjom ovih dviju palača definitivno je utvrđen građevni pravac Bogovićeve ulice.



  Pogled na budući Preradovićev trg 1898. nakon što su godinu dana prije s njegovog prostora porušene stare kuće, foto Antun Stiasni (K.G.) 


Zapadni obod Preradovićevog trga počeo se formirati znatno ranije i njegovo će oblikovanje trajati sve do tridesetih godina 20. stoljeća. Među prvima 1886. godine izgrađena je kuća Granitz (Preradovićev trg 6). Uz nju se prvotno nalazila jednokatnica u kojoj je bilo kino „Metropol“. Na njenom je mjestu 1939. godine prema projektu Antuna Ulricha sagrađena monumentalna modernistička šesterokatnica Srpske pravoslavne općine s kinodvoranom u dvorištu (Preradovićev trg 4-5). Posljednja u ovom nizu je uglovna palača Ehrlich. sagrađena 1923. prema projektu Huge Ehrlicha (Preradovićev trg/ Varšavska 2-4). Prema sjeveru, u Preobraženskoj ulici, na ovaj se niz nastavljaju palača Centralne eskomptne banke i mjenjačnice Dionisa Sunka iz 1920. godine (Preobraženska 9) i zgrada pravoslavne općine Stanka Kliske i Juraja Denzlera iz 1930. godine (Preobraženska 2/Ilica 9).



   Pogled na zapadno pročelje Preradovićeva trga s kinom "Metropol" gdje je kasnije sagrađena šesterokatnica Srpske pravoslavne općine, 1923. (K.G.)  


Istočni potez Varšavske (Samostanske) ulice (od Gundulićeve do Preradovićevog trga) definirao se od 1923. do 1966. godine. Kao što je rečeno sjeveroistočni je ugao bio definiran 1923. godine izgradnjom Ehrlichove uglovnice. Sjeverozapadni ulični potez definiran je 1925. godine kada je sagrađena uglovnica Vasić (Varšavska – Gundulićeva 7) prema projektu arhitekta Ede Šena. Južna strana Varšavske ulice počela se također definirati prije Drugog svjetska rata. Najznačajniji objekt koji je tada sagrađen je zgrada današnjeg kina Europa prema projektu arhitekta Srećka Florschütza. Jugozapadni ugao ulice (Varšavska – Gundulićeva 9) definiran je 1932. godine kada je sagrađena uglovne kuća Petrić prema projektu Mosesa Lorbera a u izvedbi arhitekta Aleksandra Freudenreicha. Južna strana Varšavske ulice u potpunosti je definirana interpolacijom poslovnih zgrada „Poljoopskrbe“ i „Astra - Mašinoimpexa“ arhitekta Božidara Tušeka koje su građena između 1959. i 1966. godine.


  Preradovićev trg oko 1910. (K.G.)


Karakter Trga Petra Preradovića odrediti će Hermann Bollé, koji je izradio nekoliko projekata njegova uređenja. Prvi projekt radi 1897. godine. Potaknut je novom vizijom pravoslavne crkve koja je prema njegovim zamislima trebala biti centralnog tipa s glavnim pročeljem prema jugu, odnosno prema trgu. Iako ova zamisao nije bila ostvarena, Bollé će projektom u duhu kasnoga historicizma 19. stoljeća odrediti temeljni izgled trga, koji se do danas neće bitnije mijenjati. Početkom 1900. novo uređenje trga potaknula je Prva hrvatska štedionica prijedlogom postavljanja „pavilliona u gostioničke svrhe“. No trg će se urediti prema odredbama regulatorne osnove iz 1887. godine kojim je ovdje predviđeno uređenje tržnice voća i povrća. 



  Preradovićev trg oko 1910. godine (K. G.)


Ploha trga uređena je 1900 godine. Između voznih cesta njegova je ploha tada zarubljena i uzdignuta a u sredini je postavljen „lievani vodovodni zdenac“. Uokolo trga zasađen je drvored javorova, a 1910. godine trg je i asfaltiran. Te godine javio se novi poticaj za uređenje trga, odlukom da se na njega premjesti spomenik Petru Preradoviću. Naime, prva inicijativa da se ovdje postavi kip Petra Preradovića, koji se tada nalazio na Akademičkom trgu, javila se još 1897. godine, no zbog protivljenja Milana Lenucija, predstojnika Građevnog ureda prijedlog je odbačen. Povodom odluke o postavljanju spomenika 1910. godine raspisan je natječaj za „dolično uredjenje okoliša oko spomenika te prostora na trgu za svrhe sajamske i tržne“. Prve dvije nagrade dodijeljene su Ivanu Kosu i Stjepanu Podhorskom. No natječaj i izrađeni projekti nisu naišli na nikakav odjek. Konačno premještanje spomenika Petru Preradoviću dogoditi će se tek 1954. godine. 



  Pogled na Preradovićev krajem tridesetih godina (K. G.)


Tijekom tridesetih godina trg je u potpunosti definiran. Prizemlja svih kuća mahom su adaptirana u dućane a reprezentativno historicističko pročelje palače Siebenschein je purificirano u duhu moderne. Sa svojom tržnicom, taxi- stajalištem, benzinskom crpkom, javnim satom i telefonskom govornicom trg je tridesetih, kako ističe Snješka Knežević „postao živim i napućenim urbanim punktom“. Postavljanje spomenika Petru Preradoviću 1954. godine neće izazvati na njemu važnije promjene. Godine 1990. raspisan je natječaj za uređenje Preradovićeva trga i Varšavske ulice. Prva nagrada dodijeljena je projektu Mihajla Kranjca i Berislava Šerbetića a realizacija je započela tijekom ljeta 1995. godine. Ovim je  „uređenjem“ i novom urbanom opremom u potpunosti bila narušena vizualna prepoznatljivost (šarm) i integritet trga. Nakon neuspjela preuređenja započinje dugogodišnja degradacija prostora trga koja zahvaća i okolne objekte koji se mahom denacionaliziraju i rasprodaju. Pod pritiskom profita i zbog sumnjivih pogodovanja Grada Zagreba privatnim interesima s trga su vremenom nestali brojni sadržaji koji su ga činili prepoznatljivim a time i djelom kolektivne memorije građana.



  Preradovićev, Cvjetni trg 1975. godine, tada Trg bratstva i jedinstva (K. G.)


Nažalost umjesto da štite Cvjetni trg upravo su gradske i državne institucije od 1990. do 2016. godine sustavno izigravale i prekrajale procedure u vezi trga, pogodujući interesima investitora, grubo se izrugujući s građanima, primjenjujući represivnu silu i ignorirajući opravdane zahtjeve za spas tog trga, pa čak i peticiju koju je 2007. godine potpisalo preko 50 000 građana, da se spriječi na njemu rušenje povijesnih zgrada i gradnja novog objekta. 




   Reklama za "Prvu hrvatsku industriju umjetnog cvijeća, F. Sterna na Preradovićevom trgu 5, iz foto kataloga "Zagreb" A. Schreinera, 1911. (K. G.)




Dossier Cvjetni trg (1995. - 2016.)




Pri izradi dossiera korištena je privatna dokumentacija autora kao izravnog sudionika i svjedoka navedenih događaja te brojni novinski članci objavljivani od 1990. do 2016. godine (Vjesnik, Večernji list, Jutarnji list, Globus, Nacional, Tjednik etc.). Također su korišteni materijali preuzeti od udruga Pravo na grad i Zelene akcije te "Slučaj Cvjetni trg: Kronologija 1991. - 2010." Hrvoja Hrabaka i Dafne Berc objavljen na službenim stranicama Udruženja hrvatskih arhitekata.


1. faza devastacije trga 1990 - 1995.


1990. Društvo arhitekata grada Zagreba (u nastavku DAZ) raspisalo je javni natječaj za idejno rješenje Trga Petra Preradovića i Varšavske ulice u Zagrebu - investitor Gradski zavod za planiranje razvoja i zaštitu čovjekova okoliša.

27. 5. 1991. Objavljeni rezultati javnog natječaja za idejno rješenje Trga Petra Preradovića i Varšavske ulice u Zagrebu. Prva nagrada dodijeljena je projektu Mihajla Kranjca i Berislava Šerbetića. 


16. 5. 1995. Otvoreno gradilište i počeli radovi na preuređenju Preradovićeva trga.


  Foto Patrik Macek Pixell


21. 5. 1995. Zelena akcije organizira potpisivanje peticije "za sprečavanje daljnje devastacije grada i protiv rušenja stabala na Cvjetnom trgu".

22. 5. 1995. Žalba Zelene akcije upućena Gradskom sekretarijatu za graditeljstvo, Odsjeku za komunalne poslove, vodoprivredu i uređenje grada.

23. 5. 1995. Komisija sastavljena od predstavnika Gradskog ureda za zaštitu spomenika, Gradskog poglavarstva i poduzeća Zrinjevac donosi odluku o zadržavanju 40-godišnjih stabala na Cvjetnom trgu.

24. 5. 1995. Peticija Zelene akcije s 8346 potpisa predana Gradskom poglavarstvu.



  Foto Patrik Macek Pixell


20. 7. 1995. Počela sječa stabala na Cvjetnom trgu.

22. 8. 1995. Posječeno posljednje stablo.

5. 11. 1995. Vjesnik objavljuje "Prosvjed arhitekata i studenata arhitekture" uz podršku DAZ-a povodom "preuređenja Preradovićeva trga i ostalih zagrebačkih trgova".

29. 11. 1995. Priopćenje za javnost Izvršnog odbora DAZ-a u kojem se struka ograđuje od devastacija gradskog prostora do kojih dolazi zbog nemogućnosti uspostavljanja partnerskog odnosa s Gradskim zavodom za planiranje razvoja i zaštitu čovjekova okoliša, s obzirom da joj je uskraćena institucija javnog uvida u namjeravane intervencije u gradu.


Uvodnik časopisa Čovjek i prostor povodom okruglog stola o uređenju središta Zagreba u prostorijama DAZ-a 4. 12. 1995.


4. 12. 1995. u Društvu arhitekata grada Zagreba održan je veliki okrugli stol o uređenju središta Zagreba. Riječ je o prvom masovnom protestnom okupljanju istaknutih stručnjaka, intelektualaca i javnih radnika u Hrvatskoj nakon njena osamostaljenja. Kompletan dossier Cvjetni trg objavljen je 1996. godine u časopisu Čovjek i prostor.

20. 12. 1995. Otvoreno pismo gradonačelniku grada Zagreba mr. Branku Mikši predstavnika Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Udruženja hrvatskih arhitekata, Društva arhitekata grada Zagreba i drugih institucija i istaknutih pojedinaca povodom gradonačelnikova javnog nazivanja protivnika devastacije Cvjetnog trga "balvan revolucijom".



  20. 12. 1995. Otvoreno pismo zagrebačkom gradonačelniku B. Mikši


  R. Ivančević, Najvulgarnija destrukcija, Tjednik, 21. 11. 1997.



  6. 12. 2006. Totalna rasprodaja Zagreb d. o. o., izvor Pravo na grad



2. faza devastacije 2006. – 2016.


Prva polovina 2006. Napuštena Vjesnikova tiskara i kino Zagreb na Cvjetnom trgu istodobno se pojavljuju na tržištu nekretnina. Grad Zagreb temeljem pravnih udjela kontrolira tu prodaju, a Srpska pravoslavna crkva osporava sve transakcije temeljem prava na povrat koje iskazuje, za koje pak Grad tvrdi da je pravno neutemeljeno. Razne agencije, vladine i nevladine organizacije, kultura i komercijalne djelatnosti iskazuju interes za korištenje ovog prostora; paralelno s tim HOTO grupa vodi neformalne konzultacije s Gradom temeljem kojih de facto dobiva povlaštene podatke o mogućnosti korištenja prostora u vidu slobodnijih konzervatorskih uvjeta i ustupaka koje će GUP prihvatiti tek mjesecima poslije.
  
29. 3. 2006. Grad Zagreb odriče se prava prvokupa za kino Zagreb na sjednici Gradskog poglavarstva.

Ljeto 2006. HOTO grupa provodi pripreme za provedbu pozivnoga međunarodnog natječaja - šalje najave poziva uglednim arhitektima Jeanu Nouvelu, Zahi Hadid i sl.

Lipanj 2006. Kinematografi prodaju kino Zagreb HOTO grupi za 2,9 milijuna eura.

22. 6. 2006. Posljednja predstava u kinu Zagreb - Sirove strasti.



  Ugostiteljska terasa ispred kina Zagreb, 1985., foto Ivo Eterović



31. 7. 2006. Prodaje se napuštena Vjesnikova tiskara - Tisak d. d. oglašava prodaju nekretnina u bloku Ilica - Preobraženska - Preradovićev trg – Varšavska - Gundulićeva.

Kolovoz 2006. U tisku se pojavljuju prve najave i komentari o komercijalnom projektu HOTO grupe koji bi bio formiran oko novog pasaža.

Rujan 2006. Pregovori UHA-e (voditelj stručnog savjeta Goran Rako) i HOTO grupe o provedbi javnog natječaja

1. 10. 2006. Raspisan pozivni natječaj za donjogradski blok Ilica – Preobraženska -Preradovićev trg – Varšavska - Gundulićeva - investitor i provoditelj HOTO grupa.

21. 12. 2006. Odgođena najavljena javna prezentacija radova pozivnoga anketnog urbanističko-arhitektonskog natječaja za donjogradski blok Ilica – Preobraženska -Preradovićev trg -Varšavska - Gundulićeva, umjesto toga u prostoru HOTO grupe na Zrinjevcu održana zadnja prezentacija radova ocjenjivačkom sudu pozivnog natječaja, kojem se u proširenom sastavu pridružuje i gradonačelnik Milan Bandić.

23. 12. 2006. Objavljeni rezultati pozivnog natječaja za donjogradski blok Ilica-Preobraženska - Preradovićev trg – Varšavska - Gundulićeva.

4. 1. 2007. Tiskovna konferencija zatvorena za javnost u prostorijama HOTO grupe na Zrinjevcu - predstavljanje pobjedničkog rada arhitekta Borisa Podrecce.




  Stara Vjesnikova tiskara, 1994.


31. 7. 2006. Prodaje se napuštena Vjesnikova tiskara - Tisak d. d. oglašava prodaju nekretnina u bloku Ilica - Preobraženska - Preradovićev trg - Varšavska - Gundulićeva.

Kolovoz 2006. U tisku se pojavljuju prve najave i komentari o komercijalnom projektu HOTO grupe koji bi bio formiran oko novog pasaža.

Rujan 2006. Pregovori UHA-e (voditelj stručnog savjeta Goran Rako) i HOTO grupe o provedbi javnog natječaja.

1. 10. 2006. Raspisan pozivni natječaj za donjogradski blok Ilica - Preobraženska - Preradovićev trg - Varšavska -Gundulićeva - investitor i provoditelj HOTO grupa.

6. 12. 2006. Pravo na Grad i Zelena akcija u znak protesta protiv plana izgradnje shopping centra i garaže u bloku oko bivšeg kina Zagreb na Preradovićevom trgu, prekrili su čitavu zgradu transparentom na kojem piše: "Totalna rasprodaja - Zagreb d.o.o".

  24. 1. 2007. Prezentacija projekta shopping-lifestyle centra, izvor H-Alter


24. 1. 2007. Prezentacija projekta shopping-lifestyle centra prolaza Cvjetni trg u prostoru bivše tiskare na Preradovićevom trgu. Prezentacija je održava u poprilično uzavreloj atmosferi.

27. 1. 2007. Prosvjed na inicijativu glumice Urše Raukar za spas kuće na Cvjetnom trgu u kojoj je živio Vladimir Vidrić, koja je projektom predviđena za rušenje.

8. 2. 2007. U časopisu Zarez objavljen je proglas "Ne beskrupuloznoj devastaciji Zagreba" protiv izgradnje Lifestyle centra na Cvjetnom trgu, koji potpisuju mnogobrojni intelektualci i kulturnjaci.

10. 2. 2007. Početak potpisivanja peticije "Stop devastaciji Cvjetnog trga i Donjeg grada" u organizaciji Prava na grad i Zelene akcije. Prikupljeno je 55 000 potpisa.



10. 2. 2007. Potpisivanje peticije "Stop devastaciji Cvjetnog trga i Donjeg grada"



19. 7. 2007. Gradska skupština donosi Odluku o izmjenama i dopunama GUP-a grada Zagreba, odnosno izmjene članka 59. Zaštita, uređenje i dogradnja u povijesnim cjelinama.

7. 8. 2007. Gradsko poglavarstvo prihvaća pismo namjere HOTO grupe za financiranje Detaljnog plana uređenja Ilica-Preobraženska - Preradovićev trg - Varšavska - Gundulićeva i utvrđuje Program za izradu plana.

25. 9. 2007. Izložba Donjogradski blokovi i mjere zaštite u organizaciji Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode i DAZ-a - izložbu otvorio gradonačelnik Milan Bandić.

29. 9. 2007. Odluka o donošenju GUP-a grada Zagreba kojom se utvrđuju uvjeti za definiranje zahvata u donjogradskim blokovima i programske smjernice za izradu pojedinačnih detaljnih planova uređenja u povijesnim cjelinama.



Svečanost preimenovanja Preradovićeva trga u Trg žrtava Milana Bandića, izvor H-Alter



20. 10. 2007. Aktivisti Prava na grad i Zelene akcije preimenovali su Trg Petra Preradovića u Trg žrtava Milana Bandića. Odluku o novom imenu trga donio je Odbor za preimenovanje kojeg čine: Mirjana Krizmanić, Saša Poljanec-Borić, Mladen Škreblin, Frano Dulibić, Urša Raukar, Zvonko Maković, Vilim Matula, Vjeran Zuppa, Vera Petrinjak Šimek i Teodor Celakoski. Svečanom preimenovanju prisustvovali su građani žrtve iz Kupske, Galjufove Varšavske, Erdödijeve i Horvaćanske ulice; Cvjetnog trga te četvrti Trnje, Vrbani III, Travno i Borovje.



18. 1. 2008. protestna akciju u Varšavskoj ulici, izvor Pravo na grad



18. 1. 2008. Protestna akcija u Varšavskoj ulici u organizaciji Prava na grad i Zelene akcije. Akcijom je na simbolični način prikazana ulazno – izlazna rampa koju Hoto grupa uz potporu gradskih vlasti namjerava iskopati u Varšavskoj ulici i time smanjiti pješačku zonu Grada Zagreba.



  26. 1. 2008. Odustanite! Demonstracije u Varšavskoj ulici, izvor Pravo na grad



6. 1. 2008. Prosvjed u organizaciji Prava na grad i Zelene akcije "Odustanite od projekta Cvjetni trg" u Varšavskoj ulici.

30. 1. 2008. Zaključak Gradskog poglavarstva kojim se utvrđuje javni interes u postupku provedbe zahvata planiranih u prostoru obuhvata Konačnog prijedloga Odluke o donošenju Detaljnog plana uređenja Ilica - Preobraženska -Preradovićev trg - Varšavska - Gundulićeva dostavljen Gradskoj skupštini.

31. 1. 2008. Odluka o donošenju Detaljnog plana uređenja Ilica - Preobraženska - Preradovićev trg - Varšavska - Gundulićeva.

1. 2. 2008. Konačni prijedlog Odluke o donošenju Detaljnog plana uređenja Ilica - Preobraženska - Preradovićev trg - Varšavska - Gundulićeva na zahtjev Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u postupanju po podnesku Zelene akcije dostavljen Upravi za inspekcijske poslove.



  Tijekom kolovoza 2008. najavljen je početak rušenja povijesnih zgrada 


1. 9. 2008. Na inicijativu Prava na grad i Zelene akcije osnovan je Krizni odbor za Cvjetni trg. Krizni odbor je osnovan u svrhu širenja građanskog otpora gradskoj politici otimanja javnog i socijalnog prostora grada koja pogodovanjima investitoru omogućuje projekt na Cvjetnom trgu. U osnivačkom sastavu Odbora nalazili su se: Mirjana Krizmanić, Josip Kregar, Dražen Lalić, Mladen Škreblin, Vinko Uhlik, Boško Budisavljević, Krešo Ivaniš, Niko Gamulin, Snješka Knežević, Frano Dulibić, Zlatko Uzelac, Davorin Stipetić, Zvonko Maković, Ratko Vučetić, Krešimir Galović, Vladimir Lay, Dražen Šimleša, Hrvoje Jurić, Vili Matula, Urša Raukar, Suzana Jašić, Tin Gazivoda, Vesna Teršelić, Jagoda Munić, Toni Vidan, Sadra Benčić, Boris Bakal, Sergej Pristaš, Dejan Kršić, Cvijeta Senta, Bernard Ivčić, Srećko Horvat, Eugen Vuković, Lovorka Kušan, Marko Sančanin, Vera Petrinjak Šimek, Tomislav Tomašević i Teodor Celakoski.



 Demonstracije u veljači 2008., izvor H-Alter



11. 11. 2008. HOTO grupa započela s rušenjem zgrade bivše tiskare unutar bloka Ilica - Preobraženska - Preradovićev trg -Varšavska-Gundulićeva.

13. 11. 2008. Predstavnici Prava na grad i Zelene akcije predali Gradskom poglavarstvu dopis sa zahtjevom za obustavu postupka izdavanja lokacijske dozvole za ulazno-izlaznu rampu u podzemnu garažu projekta "Cvjetni prolaz" u Varšavskoj ulici.

25. 11. 2008. Lokacijska dozvola za rekonstrukciju dijela Varšavske ulice – izgradnju ulazno-izlazne rampe, izgradnju energetskog kanala i izgradnju nove podzemne transformatorske stanice - Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.

1. 12. 2008. Lokacijska dozvola za rekonstrukciju građevine Varšavska 6 - Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.

12. 3. 2009. Lokacijska dozvola za izgradnju stambeno-poslovne građevine "Cvjetni prolaz" sa sadržajima javne i kulturne namjene na Trgu Petra Preradovića 4-6 / Preobraženska 6 - Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.

14. 5. 2009. Ugovor između Grada Zagreba i HOTO grupe o financiranju uređenja građevinskog zemljišta za rekonstrukciju dijela Varšavske ulice – izgradnju ulazno-izlazne rampe s komunalnom infrastrukturom i bespovratnom financiranju izgradnje građevinskog dijela energetskog kanala i nove podzemne transformatorske stanice.

30. 7. 2009. Potvrda glavnog projekta za rekonstrukciju dijela Varšavske ulice – izgradnju ulazno-izlazne rampe, izgradnju energetskog kanala i izgradnju nove podzemne transformatorske stanice - Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.

30. 7. 2009. Potvrda glavnog projekta za izgradnju stambeno-poslovne građevine 'Cvjetni prolaz' sa sadržajima javne i kulturne namjene, te uklanjanje postojećih građevina na adresi Trg Petra Preradovića 6 - Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.

11. 8. 2009. HOTO grupa započela s rušenjem zgrada na Cvjetnom trgu (Trg Petra Preradovića 6 i Preobraženska 6).

22. 1. 2010. Aktivisti Prava na grad i Zelene akcije blokirali početak građevinskih radova za iskop ulazno-izlazne rampe u Varšavskoj ulici.

10. 2. 2010. 'Prosvjed protiv krađe Varšavske' u organizaciji Prava na grad i Zelene akcije u Varšavskoj ulici.

7. 4. 2010. Predstavnici Prava na grad i Zelene akcije podnijeli USKOK-u prijavu protiv gradonačelnika Milana Bandića zbog kaznenih djela počinjenih pri sklapanju ugovora o financiranju rampe u pješačkom djelu Varšavske.




  Policija "osigurava" radove privatnog investitora od građana 15. 7. 2010., foto Anton Magran, Pixell 



15. 7. 2010. Situacija oko Cvjetnog trga i Varšavske ulice je eskalirala kada je više od stotinu aktivista i građana privedeno tijekom jutra zbog pasivna otpora nastavku gradnje u Varšavskoj ulici. Privođenja su počela oko 6 sati, kad je policija privela petoricu aktivista koji su prvi došli na mjesto planirane gradnje podzemne garaže u Varšavskoj ulici. Nakon toga broj privedenih je rastao iz sata u sat a među onima koji su odvedeni policijskim kombijima su i zastupnici SDP-a u Gradskoj skupštini Jurica Meić i Dan Špicer, nezavisni zastupnik Josip Kregar, zatim Pero Kovčavić iz HSP-a "Ante Starčević", odvjetnik Slobodan Budak, koordinatorica Autonomne ženske kuće Neva Tolle i novinar Novog lista Branimir Zekić. Priveden je i Tomislav Tomašević iz Zelene akcije. Među privedenima su i glumac Vili Matula, književnik Edo Popović, aktivistica Neva Toelle, a među prvima i predsjednik Prava na grad Teodor Celakoski i glumica Urša Raukar.



  K. Galović (u prvom planu), U. Raukar i T. Celakoski ispred policijske barikade u Gundulićevoj ulici u noći 16. 7. 2010.


16. 7. 2010. Održani su masovni prosvjedi protiv gradnje na Cvjetnom trgu i Varšavskoj ulici. Okupilo se nekoliko tisuća građana. Prosvjedi su započeli ispred središnjice SDP- a na Iblerovom trgu a potom i ispred sjedišta HDZ- a na Trgu žrtava fašizma. Nakon toga povorka od nekoliko tisuća demonstranata se zaputila prema Gundulićevoj ulici.

7. 4. 2011. Pravo na grad i Zelena akcija organizirali su prosvjed povodom otvorenja centra “Cvjetni” i rampe u Varšavskoj ulici.


  Prosvjedna akcija povodom otvorenja centra "Cvjetni" i rampe u Varšavskoj ulici, 7. 4.
  2011., izvor H-Alter




Treća faza devastacije trga 2016.



  4. 10. 2016. Montažni ugostiteljski objekt na javnoj površini trga, foto Damir Krajać HANZA media


Ožujak 2016. Gradski ured za gospodarstvo izdao je rješenje za novi ugostiteljski objekt My Way na Cvjetnom trgu u vlasništvu Hoto centra. Nekoliko dana poslije svoju suglasnost je dao i gradski Sektor za komunalne poslove i javne površine.

4. 4. 2016. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić donio je zaključak o davanju Hotu centru javne površine na korištenje za koje je utvrđena naknada u ukupnom iznosu od 256.642 kune na pet godina, točnije 51.328 kuna godišnje, što je 4277 kune mjesečno, odnosno 142 kune dnevno za terasu od ukupno 175 kvadrata u centru grada.

5. 9. 2016. Zamjenik pročelnika Gradskog ureda za graditeljstvo i uređenje, Alan Ordulj donio je u Zavod za zaštitu spomenika kulture dva projekta za izgradnju montažnih objekata na Preradovićevom trgu i uručio ih pročelniku Silviju Novaku.

7. 9. 2016. Pročelnik Zavoda za zaštitu spomenika kulture Silvije Novak odobrio je postavljanje montažnih objekata na javnoj površini Preradovićeva trga.

3. 10. 2016. Započelo se s postavljanjem dvaju montažnih objekata Hoto centra na javnoj površini trga.

4. 10. 2016. Na Preradovićevom se trgu povodom postavljanja montažnih objekata okupilo stotinjak građana koji su iz protesta sjedili na klupi kod crkve, parkirali bicikle na spornoj površini, hodali po budućoj terasi kako bi ometali radove i ukazali, prema njihovim tvrdnjama na „kriminal stavljanja još jedne terase i preplavljivanja Zagreba privatnim interesom“. Na stupove montažnog objekta građani su tom prilikom ostavljali gradonačelniku i investitoru objekta brojne poruke.
   
 
  4. 10. 2016. Montažna konstrukcija ugostiteljskog objekta u vrijeme prosvjeda građana s jasnom porukom počiniteljima, foto Dalibor Urukalović Pixell


5. 10. 2016. Udruge Pravo na grad i Zelena akcija zatražile od odgovornih institucija u Gradu Zagrebu da uklone čeličnu konstrukciju podignutu na Cvjetnom trgu unutar koje bi trebao niknuti još jedan ugostiteljski objekt u vlasništvu Hoto centra, te ocijenile da je gradonačelnik Milan Bandić ponovno izigrao građane i zanemario javni interes.

5. 10. 2016. Gradonačelnik Milan Bandić izjavio je da će terasa na Preradovićevom trgu biti uklonjena ako odstupa od projekta. No, uvjeren je da ima dovoljno mjesta za prolaz, čak i za osobe s invaliditetom. Dodao je i da je cijeli Cvjetni trg javni prostor kojega uljepšavaju terase "pa i ta koja će se napraviti, jer javni prostor tome služi, za okupljanje građana".

6. 10. 2016. Gradonačelnik Milan Bandić najavio je da će se zimska terasa Hoto centra ukloniti te da će odgovorni koji su izdali rješenja za njezino postavljanje biti sankcionirani, odnosno suspendirani.

7. 10. 2016. Uklonjene su montažne terase Hoto centra s javne površine trga protiv čijeg su postavljanja prosvjedovali brojni Zagrepčani.


  Montažna konstrukcija privatnog ugostiteljskog objekta na javnoj površini trga, foto Damir Krajać HANZA media



7. 10. 2016. Na svojoj Facebook stranici oglasila se Zrinka Paladino zamjenica pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u potpunosti razotkrivši aferu u vezi pogodovanja i donošenja spornih rješenja kojim je odobrena gradnja montažnih objekata na javnoj površini trga:

„Potaknuta brojnim upitima posljednjih dana, a umorna od učestalog brisanja obraza kojeg grčevito pokušavam očuvati čistim, iznosim kratku kronologiju zbivanja u svezi izdavanja dozvole terasama na Cvjetnom (koju sam istražila naknadno jer sam, kako zanimljivo, u tjednu predaje zahtjeva i izdavanja 
odobrenja baš bila na godišnjem): Dakle, u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode, u kojem sam u ulozi, ni manje ni više, zamjenice pročelnika, priča je otpočela osobnim dolaskom zamjenika pročelnika Gradskog ureda za graditeljstvo (i ostalo) koji je pročelniku Silviju Novaku početkom rujna uručio dva projekta na hitnu ovjeru. Odabrana je osoba od povjerenja, koja istovremeno još i hitnije "odrađuje" i Britanac i koješta drugo (čak mnogo kobnije po grad) pa je za tri dana rješenje i izdano. Uručeno je ponovno istom zamjeniku pročelnika koji je po njega osobno došetao (jučer ujutro je isti s velikim zanimanjem prošetao mjestom zločina i sigurno se, ne treba u to sumnjati, s gradonačelnikom zgražao nad zatečenom situacijom na milom nam trgu).

U Zavodu, u kojem, nakon što je pred šest godina glasovima na kolegiju kolektivno nadglasan, pročelnik u svojim mandatima nije održao niti jedan stručni kolegij, te u kojem sve važne predmete rješava jedan građevinski tehničar i dvije odabrane arhitektice, o "Top Secret" akciji nitko (osim par ljubimaca ljudskog lika) nije znao ništa, pa se ja eto pitam tko bi mogao biti odgovoran za nastalo stanje koje će vjerojatno kulminirati predstavom gradonačelnika, popraćenom vatrometom i sječom glava "sudionika"...

Imam i par pitanja:
Može li čovjek, ako stvarno traži glavnog krivca, sam sebe dekapitirati?
Primaju li na Akademiju dramskih umjetnosti i šezdesetogodišnjake?
Tko bi u ovoj cvjetnoj bajci bio najodgovorniji?

Glavni i odgovorni urednik ili ono dvoje najniže pozicioniranih službenika u dva "odgovorna" gradska ureda, koji žive i postupaju u strahu i uvjerenju da ukoliko ne otipkaju sve što im se naloži od strane pročelnika, dobivaju otkaz (premda bi trebalo biti baš obrnuto)... .“


    
  K. Galović: "Vrhunska bezobraština i otimačina javnog prostora", Globus 14. 10. 2016. 


14. 10. 2016. Globus objavljuje veliki razgovor s povjesničarom umjetnosti Krešimirom Galovićem povodom devastacije Zagreba, javnih gradskih prostora i afere s montažnim kućicama na Cvjetnom trgu, koji tim povodom izjavljuje: „U tom je kontekstu pokušaj postavljanja trajnih objekata na sjevernoj strani trga vrhunska bezobraština i otimačina javnog prostora dosad neviđena u zagrebačkoj povijesti.“

14. 11. 2016. Na Trgu Petra Preradovića započelo se s postavljanjem nove ugostiteljske terase Hoto centra. Gradska uprava je u vezi iste privatnom investitoru odobrila rješenje o zauzimanju dijela javne površine trga te s investitorom sklopila ugovor o zakupu iste.

16. 11. 2016. Hrvatska komora arhitekata poslala je otvoreno pismo Milanu Bandiću jer žele očuvati integritet i jedinstvenost Grada Zagreba.

"Poštovani gospodine gradonačelniče,

Kao reprezentant više od 3.000 ovlaštenih arhitekata, sukladno odredbama Zakona o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju, kojim se Komori, između ostaloga, daju javne ovlasti:
- zaštite javnog interesa i interesa trećih osoba,
- zaštite i unapređenja hrvatske graditeljske baštine i vrsnoće izgrađenog prostora,
- skrbi o kvaliteti rada naših članova u skladu sa zakonom i javnim interesom,
te na traženje Vijeća Područnog odbora HKA-a Zagreb, obraćamo Vam se, s ciljem davanja doprinosa očuvanju najdragocjenijeg hrvatskog nacionalnog resursa – hrvatskog prostora, u konkretnom slučaju očuvanja integriteta i jedinstvenosti prostora Grada Zagreba.

Suočeni sa sve učestalijim zahvatima u tkivo samog centra Grada Zagreba, kroz realizacije, pokušaje realizacija i najave zahvata u njegove javne prostore:

fontana na Radničkoj,
Britanski trg - mimo već odabranog natječajnog rješenja,
Europski trg - bez provedenog natječaja,
javni prostor iza Hotela Esplanade i pješački most - bez provedenog natječaja,
Mesnička ulica, bez provedenog natječaja,
Trg Petra Preradovića / Cvjetni trg,
pješačka šetnica, spoj Trga bana Jelačića i Branimirove ulice i dr…
na način koji ne poštuje profesionalna načela, zakonitosti i procedure postupanja, prinuđeni smo u ime arhitektonske struke i interesa javnosti otvoreno upozoriti na neka od temeljnih pitanja djelovanja u prostornom uređenju i gradnji Grada Zagreba.“



  Građani odaju počast Cvjetnom trgu, 24. 11. 2016., foto Vojislav Mazzocco


19. 11. 2016. Donesena je odluka po kojoj cvjećari na Cvjetnom trgu više ne smiju držati cvijeće oko kućica, već isključivo unutar njih. Prema objašnjenju koje su prodavači dobili: “cvijeće koje stoji na podu oko kućice smeta prolaznicima i izgleda neuredno”. Prema izjavi Dinka Bilića, pročelnika Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo i komunalne poslove i promet najmoprimcima kioska na trgu nije odobreno postavljanje pokretnih naprava i izlaganje cvijeća na javnoj površini ispred kioska". Za nepridržavanje Odluke o komunalnom redu predviđene su kaže, novčane kazne za pravne osobe u iznosu od 4.000,00 do 9.000,00 kuna, za odgovorne u pravnoj osobi od 700,00 do 1.500,00 kuna, za fizičke osobe obrtnike od 2.000,00 do 4.000,00 kuna te za fizičke osobe od 700,00 do 1.000,00 kuna. Sporna je odluka istovremeno pokrenula golemi revolt građana koji su se samoorganizirali putem društvenih mreža pod sloganom: „"Donesi cvijet, ostavi ga nasred Cvjetnog trga i suprostavi se samovolji Milana Bandića koji želi uništiti duh Cvjetnog trga", piše na stranici na kojoj se pozivaju svi Zagrepčani i Zagrepčanke da donesu cvijet na Cvjetni danas u 16 sati.“



  Građanski prosvjed na trgu, 23. 10. 2016., foto Goran Mahkek Cropix


22. i 23. 11. 2016. Građani su počeli prosvjedovati protiv gradonačelnikove odluke o zabrani izlaganja cvijeća na prostoru trga van cvjećarskih kućica. Građani su tom prilikom na ovom trgu ostavljali cvijeće i time pokazali što misle o novoj odluci Milana Bandića i gradske uprave.

24. 11. 2016. Pri podizanju drvenih kućica Adventskog sajma u Bogovićevoj i Gajevoj ulici u potpunosti su s montažnim drvenim barakama, barskim stolovima i stolicama prekrivene na javnim površinama skulpture „Sunce“ Ivana Kožarića i „Razlistala forma“ Vojina Bakića. 



  Bogovićeva ulica, Kožarićevo sunce 25. 11. 2016., Izvor Zagrebancija