Pretraži ovaj blog

Učitava se...

ponedjeljak, 25. veljače 2013.

OD PUŽEVE DO JURIŠIĆEVE ULICE

HOMMAGE GJURI SZABI


Piše: Krešimir Galović ©


Zagrebačka ulica Nikole Jurišića jedna je od najznačajnijih donjogradskih ulica. Proteže se u osi istok-zapad, od Trga bana Jelačića do Draškovićeve ulice. U urbanom pejzažu grada pojavila se vrlo kasno, tijekom druge polovice 19. stoljeća. Izvorno je bila zavojit puteljak koji je prolazio kroz okolne vrtove i polja. Ovaj se puteljak tijekom vremena transformirao u manju ulicu nazvanu Puževom. Jednim njenim dijelom tekao je potok Medveščak. Današnji izgled Jurišićeva je ulica poprimila nakon zatvaranja korita potoka 1898. godine. Ova studija prati kronološki razvoj ulice od najranijih svjedočanstava do početka 21. stoljeća. U drugom dijelu studije nalazi se cjelovit transkript rukopisa Gjure Szabe naslovljen: „Od starog k novom Zagrebu- Od Puževe do Jurišićeve ulice.“ 








Urbanističko-arhitektonski razvoj  Jurišićeve ulice možemo podijeliti na sedam faza:

1. faza: vrijeme od srednjeg vijeka do početka 19. st.
        - karakteristike: majuri
                                oranice i vrtovi
                                poljski put
                                potok Medveščak


2. faza: od 1825. do 1865.
        - karakteristike: majuri
                                oranice i vrtovi
                                potok Medveščak
                                predurbanizacija- preoblikovanje poljskog puta u Puževu ulicu
                                gradska klaonica
                                nadbiskupska ljekarna
                                cesta i 2 mosta preko Medveščaka                                


3. faza: od 1865. do 1898.
        -karakteristike: početak urbanizacije i intenzivne izgradnje
                               naziv: Jurišićeva ulica
                               regulacija uličnog poteza
                               komunalni zahvati (zatvaranje potoka, dislokacija klaonice, konjski tramvaj)
                         
Gradnje:

1872. Jurišićeva 2a- Kuća Berić, Janko Jambrišak

1886. Jurišićeva 14- Kuća Gragor, Janko Josip Grahor

1886. Jurišićeva 23- Kuća Obad, Franjo Klein

1890. (?) Jurišićeva 18/ Palmotićeva 10- Kuća Tassoti- Mandić, kavana Šport (kasnije City)

1892./3. Jurišićeva 5, Kuća Spitzer, Hönigsberg & Deutsch

1894. Jurišićeva 8- Kuća Wellisch, Martin Pilar za Pillar, Malli i Bauda

1895. Jurišićeva 16-16a- Dvojna kuća Bogunović-Lovrenčić, Janko Josip Grahor; uređenje                  
interijera trgovine „Zvijezda“ Stjepan Planić 1951.-1954.


4. faza: od 1898. do 1914.
        -karakteristike: intenzivna izgradnja
                               ulica poprima današnji izgled
                               značajna gradska prometnica
                               komunalni zahvati (električni tramvaj, asfaltiran nogostup, popločen kolnik)

Gradnje:

1898. Jurišićeva 6- Zgrada nekadašnjeg svratišta „K trim gavranom“

1899. Jurišićeva 9/Kurelčeva ulica- Kuća Spitzer, Hönigsberg & Deutsch

1900. Jurišićeva 7- Zgrada nekadašnje „Knjigotiskare Franjo Rulić“, Vjekoslav Heinzel; uređenje u prizemlju lokala "Urar" Aleksandar Freudenreich 1955.

1901./4. Jurišićeva 13/Kurelčeva 5/Palmotićeva 8- Glavna Pošta, Gjula Sándy & Ernö Foerk; nadogradnja i izmjena krovišta Pavao Jušić 1930., pregradnje Marjan Haberle 1958., preuređenje i rekonstrukcija Nenad Kondža 1995./7.

1902. Jurišićeva 24, Kuća Deutsch, Hönigsberg & Deutsch; pregradnje i preoblikovanje pročelja Aladar Baranyai, 1924.; prozorski vitraji stubišta slikar Sava Šumanović

1905. Jurišićeva 1-1a/ Trg bana Jelačića 11- Kuća Feller/Stern, Vjekoslav Bastl za Hönigsberg  & Deutsch; pregradnja i nadogradnja Peter Behrens (projekt), izvedba Ignjat Fischer i Aleksandar Freudenreich 1927./8.

1906. Jurišićeva 3- Kuća Stern, Fellmer i Helmer

1906. Jurišićeva 17- Podružnica Austro-Ugarske banke (Filijala Narodne banke), Lav Kalda za Pilar, Malli i Bauda

1906./7. Jurišićeva 26, Stambeno poslovna zgrada, Greiner i Waronig

1909./10. Jurišićeva 2- Kuća Ćuk, Benedikt & Baranyai: rekonstrukcija prizemlja Andrija Rusan 1997.

1912./14. Jurišićeva 4/Petrinjska 1- Palača Srpske banke, Aladar Baranyai; uređenje i rekonstrukcija Edvin Šmit i Jasmina Ivezić 1998./9.


5. faza: od 1914. do 1945.
        -karakteristike: ulica je u potpunosti izgrađena
                               adaptiraju se ranije izgrađene kuće
                               intenziviranje automobilskog i tramvajskog prometa
                               komunalni zahvati (modernizacija tramvajske pruge) 

Gradnje i adaptacije:

1923. Jurišićeva 22/Palmotićeva- Zgrada banke (danas poslovnica Zagrebačke banke), Janko Holjac

1924. Jurišićeva 24- pregradnja i preoblikovanje pročelja kuće Deutsch, Aladar Baranyai;  prozorski vitraji stubišta Sava Šumanović

1928./7. Jurišićeva 1-1a/ Trg bana Jelačića- pregradnja i nadogradnja kuće Feller/Stern, Peter Behrens (projekt), izvedba Ignjat Fischer i Aleksandar Freudenreich

1929. Jurišićeva 30/Draškovićeva ulica- Stambeno-poslovna kuća Baum, Bela Auer za Ignjata Fischera

1930. Jurišićeva 13- Glavna Pošta, nadogradnja i  izmjena  krovišta Pavao Jušić

1940.-1942. Jurišićeva 6- Adaptacija hotela„K trim gavranom“ u kinematograf „Rex“, Drago Ibler i Stjepan Planić


6. faza: od 1945. do 1993.
        -karakteristike: ulica je u potpunosti definirana
                               adaptiraju se ranije izgrađene kuće (uglavnom uređenje prizemlja u dućane)
                               stagnacija i djelomično zapuštanje izgrađenih objekata
                               nema nove izgradnje i interpolacija
                               zagušenje ulice automobilskim prometom
                               ulica je komunalno zapuštena 


7. faza: od 1993. do 2011.
        -karakteristike: komunalno uređenje ulice (infrastruktura, nogostup, kolnik, tramvaj, drvored)
                               isključuje se automobilski promet
                               pješačka ulica      
                               uređenje zapuštenih kuća
                               interpoliranje jednog novog dvorišnog objekta

Gradnje i adaptacije:

1994.- rekonstrukcija i uređenje ulice, Mihajlo Kranjc

1995.- Jurišićeva 19a, Rotonda centar, dvorišna interpolacija, Partner invest d.o.o.

1995.- Jurišićeva/Kurelčeva ulica, postavljena skulptura kipara Raula Goldonija „Veliki torzo“

1995.-2001.- Uređenje unutrašnjosti zgrade Glavne pošte, Nenad Kondža

1997.- Jurišićeva 2, obnova i uređenje kuće Ćuk, Andrija Rusan

1998.- Jurišićeva 26 uređenje interijera cvjećarnice „Ciklama“, Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić

1998./9.- Jurišićeva 4/Petrinjska 1, uređenje i rekonstrukcija palače Hrvatske poštanske banke, Edvin Šmit i  Jasmina Ivezić

2007.- Jurišićeva/Palmotićeva ulica, postavljen spomenik Stjepanu Radiću, rad kipara Zorana Jurića








Jurišićeva ulica u urbanom pejzažu grada Zagreba počela se formirati vrlo kasno. Do 1878. godine zvala se Puževom ulicom, a protezala se od Petrinjske do Vrtlarske ulice (danas Palmotićeva, op.a.). Tijekom 18. i početka 19. stoljeća bila je tek zavojiti puteljak, kojim je djelomice tekao potok Medveščak napajajući okolna polja i vrtove. Naime, na čitavom prostoru između današnje Jurišićeve, Petrinjske i Draškovićeve ulice prostirale su se obrađene poljoprivredne površine. Tu su, prema pisanju povjesničara Franje Buntaka, imali vrtove, polja i oranice stanovnici Vlaške ulice, pokoji kanonik, a u prvom redu cehovi krznara, remenara, sedlara, krojača i postolara. Većina današnjih ulica bile su tek obični putovi koji su prolazili kroz obrađena polja i vrtove. Tako se primjera radi, Palmotićeva ulica u povijesnim izvorima spominjala kao „javni put koji služi za vrtove“ ili „put koji prolazi kroz zemlje“, a Draškovićeva ulica kao „put koji vodi k Savi“. 



A. L. Kneidinger, detalj plana slobodnog Kraljevskog grada Zagreba, 1766.


Jedino se Petrinjska ulica razvijala nešto brže, budući da je kroz čitavu povijest grada bila značajna prometnica koja je Zagreb povezivala sa Savom. Do 19. stoljeća nosila je naziv „Međugrabami“, a što označuje teren kojim je prolazila. Transformacija puta „Međugrabami“ u uređenu prometnicu (cestu) započela je tijekom druge polovice 18. stoljeća. Godine 1764. Hrvatski je sabor zaključio, da se zbog zapuštenosti, više ne može koristiti stari prijelaz brodovima preko rijeke Save kod Koledovčine. Zbog toga je Sabor dozvolio Gornjem gradu i Kaptolu izgradnju pontonskog mosta kod Trnja, a županija je stavila na raspolaganje mjesečno po 125 radnika za izgradnju nove ceste, odnosno buduće Petrinjske ulice. Uređenje puta „Međugrabami“ u cestu bilo je od velike važnosti za početak procesa urbanizacije ovog dijela grada. No, gotovo do sredine 19. stoljeća na tom su prostoru, kao što je rečeno, prevladavali seoski majuri s uglavnom drvenim kućama. Tek nakon donošenja regulatorne osnove grada, te regulacijom potoka Medveščaka stvorile su se mogućnosti ozbiljnije urbanizacije prostora između Petrinjske i Draškovićeve ulice.


V. Kronbach pogled na Zagreb i prostor budućeg Donjeg grada oko 1830.


Jedina značajnija graditeljska djelatnost tijekom povijesti u neposrednoj blizini Jurišićeve potvrđena je na prostoru između Vlaške, Palmotićeve i Jurišićeve ulice. Prema povijesnim izvorima ovdje su oko 1230. godine dominikanci predvođeni Pavlom Dalmatincem podigli  samostan i crkvu sv. Nikole. Prema pisanju Rudolfa Horvata: „Zagrebački su dominikanci imali svoj samostan u Vlaškoj ulici, i to tamo, gdje je biskup Vrhovac godine 1827. podigao orfanotrofium, t. j. sirotište za đake ... Dominikanci su kraj svoga samostana imali crkvu sv. Nikole, zatim vrt i šumicu. Tu se njihov posjed prostirao sve do potoka Crkvenjaka, koji je kasnije dobio ime Medveščak.“ Samostan je bio u funkciji do druge polovice 15. stoljeća. Budući da se samostan nakon turske provale našao nezaštićen van kaptolskih zidina, papa Siksto IV. dopustio je dominikancima da iz sigurnosnih razloga napuste svoj samostan i da se presele na Gornji grad.  



Ivan Zasche, Pogled na Zagreb s juga, 1859.


Prema prikazima grada Zagreba tijekom druge polovine 18. stoljeća i s početka 19. stoljeća, vidimo da je i prostor današnjeg početka Jurišićeve ulice, odnosno križanja Jelačićeva trga, Petrinjske i Jurišićeve ulice izgledao znatno drugačije no danas.



Peter Hailler, Plan der K. Freystadt Agram in Kroatien, 1825.


Bakačeva se ulica u luku protezala čitavom istočnom stranom Jelačićeva trga, do početka Jurišićeve ulice. Ovdje je s južnim potezom trga (Harmice, op.a.) činila ljevkasti prostor koji se u osi sjever-jug stapao s Petrinjskom ulicom.



Detalj plana P. Heillera, 1825.


Na planu otpremnika poštanskih kola Petra Haillera iz 1825. godine vidi se, da je potez Bakačeve ulice, duž sjeverne strane trga bio u potpunosti izgrađen. U opisu plana, označena je zgrada otprave poštanskih kola (K.K. Postwg. Expd.), koja se nalazila u sredini tog poteza, te jedna veća kuća na njegovom uglu, odnosno početku buduće Jurišićeve ulice. Ova se situacija poklapa i s grafičkim prikazom Zagreba iz 1830. godine.



Grafički prikaz grada Zagreba, 1830.


Na oba prikaza označena je vijugava trasa poljskog puta kroz vrtove i oranice buduće Jurišićeve ulice, te trasa potoka Medveščaka. Kao izgrađen, označen je samo prostor sjeverno od potoka, između današnje Kurelčeve i Vlaške ulice. Prikazano stanje neće se znatnije mijenjati do sredine 19. stoljeća.



Pogled na Jelačićev trg, vidi se početak Puževe i Petrinjske ulice, 1861.


U komunalnoj politici grada Zagreba elementi prostornog planiranja počinju se nazirati od sredine 19. stoljeća. Planska je urbanizacija Donjeg grada najavljena 1857. godine, donošenjem „Reda gradjenja za zemaljski glavni grad Zagreb“. Ovaj plan postavlja načela i standarde urbanizacije Donjeg grada. Poseban je naglasak na čitav niz komunalnih zahvata kojim se određuju prostorni okviri grada te novi potezi ulica i prometnica. Riječju, nekadašnja nepravilna ladanjsko- ruralna struktura pretvara se u pravilnu razdiobu na pravokutne gradske parcele koje se jednolično nižu uz nove ulične poteze.



Detalj plana Zagreba iz 1853., vidi se dio između Petrinjske ulice i nadbiskupskog vrta u Martićevoj ulici



Za razvoj grada od osobite je važnosti bilo utvrđivanje trase željezničke pruge. Ona će od šezdesetih godina dugoročno biti jedan od ključnih elemenata razvoja urbanog okvira grada, te rasporeda novih prometnih pravaca i industrijskih objekata. U ovoj ranoj fazi prostornog planiranja, glavni je naglasak na reguliranju prostora između Petrinjske ulice i Savske ceste, koji je Vladinom uredbom iz 1862. godine, određen središtem budućeg Donjeg grada. Prostor istočno od Jelačićevog trga, tada još nije obuhvaćen ovim zahvatima. 




Detalj plana Zagreba iz 1859., vidi se dio između Petrinjske ulice i nadbiskupskog vrta u Martićevoj ulici


Godine 1864. iz Puževe ulice je dislocirana klaonica. Njenom dislokacijom najavljuje se širenje grada na istočne prigradske predjele. Početak intenzivne izgradnje Donjeg grada i otvaranja novih uličnih poteza omogućila je prva regulatorna osnova grada iz 1865. godine. Njome je među inim zahvatima bila predviđena korekcija i produljenje zavojite Puževe ulice prema istoku, odnosno Draškovićevoj ulici. 



Katastarski zemljovid grada Zagreba 1862./4., detalj, vidi se Puževa ulica i trasa Medveščaka 


Prema katastarskom zemljovidu grada Zagreba iz 1862./4. vidimo da je tada uglavnom bila izgrađena samo južna strana Puževe ulice. Na sjevernoj se strani vide tek dva objekta, jedan na mjestu današnjeg kućnog broja 3, te jedan na uglu s Kurelčevom (Ružičnom). Izgrađeni su objekti označeni crvenom bojom, a potok Medveščak, koji teče istočnom stranom Kurelčeve plavom bojom. Na planu grada nastalom tijekom iste godine, vidi se da se Puževa puževa ulica protezala od Jelačićeva trga do današnje Palmotićeve ulice (tada Vrtlarske, op.a.), a koja je tada bila još neizgrađena.



Plan grada Zagreba 1864., detalj, vidi se položaj Puževe i trasa buduće Palmotićeve ulice


Do regulacije i produljenja Puževe ulice došlo je tek 1878. godine. Iste je godine ulica preimenovana u Jurišićevu. Regulacija je stvorila uvjete intenzivnije izgradnje čitavog uličnog poteza od Jelačićeva trga do Draškovićeve ulice. 

Detalj plana Zagreba iz 1878., na planu je prvi put upisan naziv Jurišićeve ulice 


Gradnja u Jurišićevoj ulici počela se intenzivirati od sedamdesetih godina 19. stoljeća. Najstarija je dvokatnica koju je oko 1872. godine projektirao graditelj Janko Jambrišak za Gabrijela i Julijanu Berić. Kuća se nalazi na samom početku ulice (Jurišićeva 2a, op.a.), a do regulacije pripadala je jugoistočnom uglu Jelačićeva trga (Jelačić platz Nro 417, kasnije Jellačić Platz neues Nr. 23, op.a.). Godine 1886. graditelj Janko Josip Grahor izgradio je u Jurišićevoj 14 vlastitu stambenu jednokatnicu. Iste godine u Jurišićevoj 23 prema projektu Franje Kleina izgrađena je dvokatnica Ivana Obada. 



J, Jambrišak, Kuća Berić, Jurišićeva 2a, 1872.


F. Klein, Kuća Obad, Jurišićeva 23, 1886.



Početkom devedesetih godina izgrađena je na uglu Jurišićeve 18 i Palmotićeve ulice 10 reprezentativna uglovnica Tassoti- Mandić. U njenom se prizemlju prvo nalazila kavana Šport, a potom kavana City. Među reprezentativnijim kućama iz tog je vremena i kuća Artura Spitzera u Jurišićevoj 5. Projekt za ovu kuću izradili su 1892. godine arhitekti Hönigsberg & Deutsch. 



Jurišićeva 18/Palmotićeva 10, Kuća Tassoti-Mandić, oko 1890.


Hönigsberg & Deutsch, Kuća Spitzer Jurišićeva 5, 1892./3.

Hönigsberg & Deutsch, Projekt kuće Spitzer Jurišićeva 5, 1892.



U Jurišićevoj 8 izgrađena je prema projektu arhitekta Martina Pilara 1894. godine stambena kuća Wellisch. Godine 1895. graditelj Janko Josip Grahor projektirao je u Jurišićevoj 16-16a dvojnu stambenu dvokatnicu za Daneta Bugunovića i Ljubu Lovrenčić.


M. Pilar, Projekt kuće Wellisch, Jurišićeva 8, 1894.


J.J. Grahor, Projekt kuće Bogunović-Lovrenčić, Jurišićeva 16 i 16a, 1895. 


J.J. Grahor, Kuća Bogunović-Lovrenčić Jurišićeca 16 i 16a


Izgled Jurišićeve s početka devedesetih godina 19. stoljeća najbolje dočarava fotografija snimljena s krova katedrale 1891. godine. U prvom se planu vide krovovi kuća srušenih oko 1900. za proboj Palmotićeve ulice prema Vlaškoj. Iza njih se vidi istočni dio Jurišićeve ulice, te tadašnji početak Palmotićeve (tada Vrtlarske, op.a.). Raskrižjem Jurišićeve i Palmotićeve dominira netom izgrađena uglovnica Tassoti-Mandić.



Pogled s krova katedrale na izgradnju Jurišićeve i Petrinjske ulice oko 1891.


Lijevo od uglovnice Tassoti-Mandić vidi se potok Medveščak preko koga prelazi kolni most. Potok teče istočno od izgrađenih kuća u Palmotićevoj ulici te zavija prema jugoistoku, odnosno prema još neizgrađenom dijelu Draškovićeve ulice. Na lijevoj se strani fotografije vidi izgrađeni sjeverni dio Draškovićeve ulice, a u pozadini klaonica i jašiona na prostoru između buduće Martićeve i Bauerove ulice. Skroz u daljini vidi se željeznička pruga i vlak koji njom vozi.




Pogled s krova katedrale na izgradnju Jurišićeve i Petrinjske 1891., detalji




Godine 1891. kroz Jurišićevu je ulicu postavljena pruga kojom je prolazio konjski tramvaj. No, konačan je izgled ulica poprimila tek 1898. godine zatvaranjem korita potoka Medveščak. Problem tijekom regulacije ulice, zadavale su i velike visinske razlike terena. Kako bi se ulica izjednačila s visinskim kotama Jelačićeva trga, pojedini su njeni dijelovi morali biti sniženi čak i za 2 metra, odnosno do nivoa dna korita nekadašnjeg potoka. Iz tog se razloga, nekoliko podruma kuća u istočnom dijelu ulice, građenih prije zatvaranja potoka našlo iznad novog uličnog nivoa.



Most preko Medveščaka na križaju Jurišićeve i Kurelčeve oko 1897.



Dugu povijest u Jurišićevoj ulici ima svratište „K trim gavranom“. Svratište se prvotno nalazilo na uglu s Jelačićevim trgom. Oko 1898. godine, novi je hotel, tada u vlasništvu Julia Wellischa, na broju 6 (Hotel Wellisch zum den drei Raben, op.a.). Wallisch je tada bio i vlasnikom nešto ranije izgrađene kuće na broju 8. Na prijelazu stoljeća hotel „K tri gavrana“ bio je na dobrom glasu, a njegov restoran s terasom omiljeno okupljalište građana. No, tijekom dvadesetih godina u gradskim se vodičima navodi kako je„hotel drugog reda“, a u kasnijim se izvorima nazivao i „opskurnim mjestom“.



Jurišićeva 6, Hotel Wellisch "K trim gavranom", fotografija s kraja 19. st.


Jurišićeva 6, terasa hotela "K trim gavranom", fotografija s kraja 19. st.


Nakon 2. svjetskog rata hotel „K tri gavrana“ preimenovan je u hotel "Goranin". Osim svratišta u zgradi se neko  vrijeme početkom stoljeća nalazio i „Hrvatski opći vjeresijski zavod“. Godine 1940. zgradu je zakupio Đuro Simon, koji u njoj uređuje kino dvoranu "Rex". Prostor je adaptiran prema projektu arhitekata Drage Iblera i Stjepana Planića. Tijekom 2. svjetskog rata kino je preimenovano u "Klek", a nakon rata u kino "Kosmaj". Od 1998. kino je dobilo novo ime "Grič". Početkom 21. stoljeća njegova je unutrašnjost temeljito adaptirana. 




Križanje Jelačićeva trga, Petrinjske i Jurišićeve ulice oko 1898.


Kako je izgledao početak Jurišićeve ulice krajem 19. stoljeća najbolje nam svjedoči fotografija snimljena oko 1898. godine. U prvom se planu vidi stari jugoistočni ugao Jurišićeve ulice i Jelačićeva trga s jednokatnicom (J. Zadobošeka, op.a.). Na njenom je mjestu kasnije izgrađena kuća Feller. Preko puta nje, na uglu Jurišićeve i Petrinjske ulice vidi se nekadašnja Mrazovićeva dvokatnica, na čijem je mjestu kasnije izgrađena Palača Srpske banke. U drugom planu uz Mrazovićevu kuću vidi se Wellischev hotel „K trim gavranom“ u Jurišićevoj 6, te njegova kuća u Jurišićevoj 8.




Jurišićeva ulica početkom 20. stoljeća



Gradnja u Jurišićevoj ulici osobito će se intenzivirati od 1898. do 1914. godine. Do ekspanzije je došlo zahvaljujući zatvaranju potoka Medveščaka. Tada su  izgrađene najreprezentativnije kuće u ulici, a koje će joj dati vizualnu prepoznatljivost.


Hönigsberg & Deutsch, Kuća Spitzer, Jurišićeva 9/ Kurelčeva 5,1899.


Kuća Spitzer, izvorno zvono kraj glavnog ulaza


U vrijeme ekspanzije gradnje u Jurišićevoj ulici među najzastupljenijim je arhitektonski atelijer Hönigsberg & Deutsch. Njihov je atelijer u Jurišićevoj projektirao četiri reprezentativne kuće, od kojih su dvije za vlasnika veletrgovine kolonijalnom robom Artura Spitzera: kuća u nizu u Jurišićevoj 5 (1892./3.) i uglovnica u Jurišićevoj 9 (1899.). Ova uglovnica čini kompozicijsku cjelinu, s nešto kasnije građenom kućom prema projektu njihova atelijera u Kurelčevoj ulici 3 (kuća Rozsay, Ivan Štefan, 1904.). 



V. Heinzel, Knjigotiskara Franje Rulića, Jurišićeva 7, 1900.

Jurišićeva 7, detalj pročelja, skulptura J. Gutenberga


U uličnom nizu s kućama Hönigsberga & Deutscha, na kućnom broju 7 izgrađena je i reprezentativna zgrada nekadašnje knjigotiskare Franje Rulića. Zgrada knjigotiskare izgrađena je 1900. godine prema projektu arhitekta Vjekoslava Heinzela. Na njenom se pročelju u niši na trećem katu nalazi skulptura Johanna Gutenberga, a u zoni prvog i drugog kata spomen ploča  godine utemeljenja Rulićeve knjigotiskare (1887.). Godine 1955. prema projektu arhitekta Aleksandra Freudenreicha u prizemlju je kuće uređen lokal "Urar".


Fellmer i Helmer, Kuća Stern, Jurišićeva ulica 3, 1906.


U istom je nizu 1906. godine na kućnom broju 3 izgrađena kuća Stern. Projektirali su je renomirani svjetski arhitekati Fellmer i Helmer. Nastala je kao zrelo djelo njihova atelijera.



Kuća Stern, ulazni dio


Kuća Stern izgrađena je po narudžbi investitora-industrijalca Sigmunda (Žige) Sterna. Koncept kuće rađen je prema obrascu i mjerilu bečkih palača. Po arhitektonskim karakteristikama i tipu s unutarnjim dvorištem predstavlja osebujan primjer izgradnje unutar zagrebačkih blokova s početka stoljeća. 


I. Štefan za Hönigsberg & Deutsch, Kuća Deutsch, presjek, 1902., Jurišićeva 24



Druge dvije kuće atelijera Hönigsberg & Deutsch u Jurišićevoj ulici projektirali su njihovi suradnici Ivan Štefan i Vjekoslav (Alojz) Bastl. Godine 1902.-1903. u Jurišićevoj 24 izgrađena je prema projektu Ivana Štefana trokatnica za braću Alberta i Wilima Deutscha. Tijekom 1924. godine ova je kuća znatno izmijenjena prema projektu arhitekta Aladra Baranyaija. Karakterizira je težnja k reprezentativnosti kako pročelja, a tako i unutrašnjeg prostora. Pročelje je horizontalno podijeljeno u tri cjeline: rustificirano prizemlje, središnji dio s dva bočna polukružna ostakljena erkera koji se protežu kroz dvije etaže, te, snažnim vijencem odijeljen treći kat – zona atike, s kružnim prozorima i parovima jonskih stupova iznad erkera.


Kuća Deutsch neposredno nakon adaptacije A. Baranyaia, Ilica 24


Centralno smještenom, monumentalnom, trokrakom kamenom stubištu, pristupa se iz poligonalnog prostora, oivičenog jonskim stupovljem, koji poput zgloba dijeli ulično od dvorišnog krila. U dvorišnom krilu bile su  gospodarske prostorije i sobe za služinčad, a u uličnom traktu stambene prostorije, organizirane oko centralno smještenog hala. Između prostorija uličnog i dvorišnog krila ostvarena je kružna veza preko ostakljenih veranda. Prozori stubišta, do kojih svjetlost prodire preko verandi, ukrašeni su vitrajima slikara Save Šumanovića. Svaki je detalj unutarnje arhitektonske opreme bio izveden prema najvišim standardima kvalitete.



Kuća Deutsch, ulazni dio, Ilica 24


Odmah do kuće Deutsch, u Jurišićecoj 26 nalazi se vrijedna secesijska stambeno-poslovna trokatnica Greiner i Waronig. Ova najamna kuća izgrađena je tijekom 1906. i 1907. godine. U svojstvu investitora, projektanta i izvođača radova pojavljuje se poznato građevno poduzetništvo Greiner i Waronig. Iako je najamni karakter ove kuće težio maksimalnom iskorištenju prostora, stanovi unutar nje zadovoljavali su najviše životne standarde toga vremena. Visoko, plošno, secesijsko pročelje završava ukrasnim, lomljenim zabatom. 




Greiner i Waronig, Kuća Greiner i Waronig, Jurišićeva ulica 26, 1906./7.


Lomljena linija ponavlja se na ostakljenoj nadstrešnici iznad  ulaznog portala. Posebna pažnja posvećena je obradi detalja, kako na pročelju, tako i u interieuru: od ugrađenih kamenih reljefa sa stiliziranim folklornim motivima, kovano-željeznih ograda balkona i ulaznih vrata, stiliziranih geometrijskih i biljnih motiva u žbuci, do profinjenih, jednostavnih oblika kovano-željezne ograde i opločenja stubišta.



Kuća Greiner i Waronig, glavni ulaz


Najznačajnija kuća atelijera Hönigsberg & Deutsch u Jurišićevoj ulici je ulici Kuća Feller ili Elza Fluid dom. Dao ju je izgraditi znameniti ljekarnik i poduzetnik Eugen Feller, koji je svjetsku slavu stekao svojim farmaceutskim preparatom „Elsa-Fluid“. Kuća je građena 1905. i 1906. godine prema projektu arhitekta Vjekoslava (Alojza) Bastla. Jedno je od najznačajnijih ostvarenja arhitekture secesije u Hrvatskoj. Krilom u Jurišićevoj ulici kuća je trokatna, a krilom na Jelačićevom trgu četverokatna. Svojom likovnom atraktivnošću, s uglovnom kupolom koju su s obje strane pridržavale ljudske figure, pročeljima neujednačenih visina, te balkonima, istakama i brojnim dekoracijama, a čemu je najviše pridonio groteskni detalj na njenom uglu- dvokatna boca Fellerova univerzalnog ljekovitog tonikuma, Elsa-Fluid je predstavljala spomenik izrazitih plastičkih vrijednosti. 



V. Bastl za Hönigsberg & Deutsch, Kuća Feller, 1905., Jelačićev trg/Jurišićeva 1-1a


U vrijeme izgradnje, konstrukcijom, izgledom i dekoracijama, kuća Feller bila je najmodernija zgrada u Zagrebu. Taj „neboder“ kako su kuću nazivali postao je odmah nakon izgradnje velikom senzacijom. No osobitu pozornost privlačila je upravo golema reklamna boca na njenom uglu, a kojom je Feller reklamirao svoj čudotvoran lijek „Elza Fluid“. „Što je Elza- Fluid, to se zna“, pisalo je na vrhu ove kuće. Prema urbanoj legendi, na pitanje da li „Elza Fluid“ doista pomaže kod svih tegoba, ljekarnik Feller odgovorio je jednom svom znancu: „Kak ne bi pomogal, kad je meni pomogel, da podignem četverokatnicu na Jelačić placu.“


V. Bastl za Hönigsberg & Deutsch, Kuća Feller, studije pročelja, 1905.


U prizemlju kuće Feller na broju 1 od 1912. do 1948. godine nalazila se knjižara u vlasništvu Stjepana Radića i njegove supruge Marije. U spomen na Radića u lipnju 1991. godine postavljena je na mjestu nekadašnje knjižare ploča s Radićevim portretom i prigodnim natpisom.



Spomen ploča na mjestu knjižare Stjepana Radića, Jurišićeva 1

Osim ove uglovnice ljekarnik Feller u Zagrebu je imao još dvije reprezentativne kuće- dvokatnicu na Trgu kralja Tomislava 4 i obiteljsku vili u Jurjevskoj ulici 31a. Sve tri Fellerove kuće značajna su ostvarenja hrvatske arhitekture s početka stoljeća. Dvokatnica na Tomislavovom trgu izgrađena je 1904. godine prema projektu arhitekta Vinka de Luce također za atelijer Hönigsberg & Deutsch, a obiteljska vila u Jurjevskoj izgrađena je 1910. prema projektu Fellerova polubrata, minhenskog arhitekta Mathiasa Fellera.



Kuća Feller/Stern na fotografiji nakon adaptacije


Nakon 1. svjetskog rata kuća je bila u vlasništvu veletrgovca Ottona Sterna. On je 1927. godine od arhitekta Petera Behrensa naručio projekt preoblikovanja pročelja i nadogradnje kuće. Svojim je projektom Behrens radikalno izmijenio njena pročelja, oblikovavši ih po principu dinamične ravnoteže- nijedno od njih nije komponirano simetrično, sklad i jedinstvo počivaju jedino na principu uravnotežavanja raznorodnih suprotnih sila.



P. Behrens, projekt preoblikovanja kuće Feller/Stern, pročelje u Jurišićevoj, 1927.

Kao i na secesijskom pročelju, tako i na Behrensovom dominira uglovna vertikala, kojoj su suprotstavljene horizontale balkonskih istaka južnog i zapadnog pročelja. Izvedbu nadogradnje i adaptacije Behrens je povjerio arhitektu Ignjatu Fischeru, a određeni zahvati u preoblikovanju pročelja i unutrašnjosti izvedeni su prema preinakama izvornog projekta arhitekta Aleksandra Freudenreicha. Arhitekt Freudenreich izveo je također i nekoliko adaptacija trgovina u prizemlju tijekom četrdesetih godina. Usprkos zahvatima, unutrašnjost je sačuvala izvornu dispoziciju i u pojedinim dijelovima obradu (stubišta, štukature na stropovima, vrata s mesinganim okovom)Kuća Feller/Stern prvo je djelo internacionalnog stila u Zagrebu i kao autorsko djelo istaknutog pionira moderne 20. st. zauzima značajno mjesto u topografiji međuratne europske arhitekture.



Jurišićeva ulica početkom 20. st.


Vrijedan opus u Jurišićevoj ulici ostvario je i arhitekt Aladar Baranyai. Prema njegovom su projektu izgrađene dvije zgrade- trgovačko-stambena  kuća Ćuk i Palača Srpske banke. Obje se nalaze na samom početku ulice- kuća Ćuk u Jurišićevoj 2, a Palača Srpske banke (danas Hrvatska poštanska banka, op.a.) na uglu Jurišićeve 4 i Petrinjske ulice 1. Uz ove dvije zgrada, Baranyai je nakon 1. svjetskog rada u Jurišićevoj 24 izveo i adaptaciju kuće Deutsch.



Aladar Baranyai za Benedikt i Baranyai, projekt kuće Ćuk, 1909.-10.,Jurišićeva 2


Kuću Ćuk arhitekt Baranyai (atelijer Benedikt i Baranyai, op.a.) projektirao je 1909. godine za poznatog zagrebačkog trgovca vinom i šampanjcem Nikolu Ćuka. Među inim, trgovac Ćuk bio je poznat i kao dobrotvor, ali i osnivač i član uprave Srpske banke u Zagrebu, te Srpskog privrednog društva „Privrednik“. 



Kuća Ćuk nakon obnove 1997., Jurišićeva 2


Zahvaljujući poznanstvu s Ćukom, Baranyaiiu je dodijeljena izrada projekta Palače Srpske banke na uglu Jurišićeve s Petrinjskom ulicom. Gradnja ove poslovno-stambene palače trajala je od 1912. do 1914. godine. Ova ugaona ugrađena trokatnica s mezaninom i mansardnim potkrovljem, visokom kvalitetom prostornog rješenja, oblikovanja i izvedbe, jedan je od najvrjednijih primjere hrvatske arhitekture s početka 20. stoljeća. 



Aladar Baranyai, Palača Srpske banke (danas HPB), 1912.-14, Jurišićeva 4/Petrinjska 1


Višenamjenska sadržajna struktura s trgovinama u prizemlju, bankovnim prostorima u mezaninu u 1. katu, te najamnim stanovima u gornjim etažama, u podrumu skladišni prostori trgovine. Dvokrilno građevno tijelo s okruglim svjetlikom u središtu, koji ujedno nadsvjetljuje okrugli vestibul bankovne poslovnice u 1. katu, uz svjetlik prislonjena stubišna jezgra. Nosiva struktura mješovita, ziđe masivno, međukatna ab konstrukcija hennebique tipa slobodno položena na obodne i srednji nosivi zid, krovište mansardno, pokrov limom. Reprezentativni bankovni prostori u 1. katu bogato dimenzionirani i atraktivno artikulirani (ovalna sjednička dvorana, okrugli saloni, blagajnička dvorana). Oblikovanje u parternoj zoni pročelja i interijeru javnih prostora zgrade u plemenitom materijalu (oplate u mramoru i kucanom bakru, keramitni mozaik, stucco lustro, vitraji) i profinjenom detalju.



Aladar Baranyai za Benedikt i Baranyai, tlocrt Palače Srpske banke, 1912., Jurišićeva 4/Petrinjska 1


Odličnim postavom u prostoru palača banke vizualno definira zavojit ljevkasti početak Jurišićeve i Petrinjske ulice. Meke i zavojite linije njenog uglovnog pročelja u suprotnosti su s dinamičkim pročeljem oštrih vertikala i horizontala obližnje kuće Feller.



Početak Jurišićeve i Petrinjske ulice


Nakon 1. svjetskog rata u palači je bilo sjedište lože „Zagreb“, osnovane 1927. godine. Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske banka je prvo promijenila naziv u „Trgovinsko industrijalnu banku d.d. Zagreb“, no ubrzo je pod pritiscima tadašnjeg režima prerasla u vlasništvo Poštanske štedionice NDH. 



Palača Srpske banke 1941., skidanje natpisa nad ulazom


Nakon rata, Srpska je banka ukinuta, a imovina joj je konfiscirana. Početkom pedesetih godina u palaču se smjestio tadašnji Radio Zagreb. Godine 1995. Hrvatska radiotelevizija palača je prodala novoosnovanoj Hrvatskoj poštanskoj banci. Godine 1998./9. palača je temeljito preuređena.



L. Kalda za Pilar, Malli i Bauda, projekt Austro-Ugarske banke, 1906.


Jedna od značajnijih gradnji u Jurišićevoj ulici s početka 20. stoljeća je i Podružnice Austro- Ugarske banke u Jurišićevoj 17 (kasnije Filijala Narodne Banke, op.a.). Ovu je uglovnicu 1906. godine projektirao arhitekt Lav Kalda za atelijer Pilar, Mally i Bauda. Zgrada banke jedno je od Kaldinih prvih ostvarenja u Zagrebu. 



L. Kalda za Pilar, Malli i Bauda, Austro-Ugarska banka, 1906.


Austro- Ugarska banka imala je svoje podružnice diljem Monarhije. Izradu projekata svojih podružnica banka je povjeravala uvijek domaćim arhitektima i izvođačima, ali uz smjernice i program vlastitih tehničkih savjetnika. Tako je primjerice za zagrebačku podružnicu preporučena „arhitektura jednostavna nu karakteristična i dostojna, bez kupole na uglu obijuh ulica.“



Jurišićeva  ulica oko 1910., desno se vidi zgrada Austro-Ugarske banke


Najznačajniji objekt javne namjene u Jurišićevoj ulici je zgrada Glavne pošte. Odluka o gradnji nove palače pošte i telegrafa (Neues Post und Telegraphenpalais) donesena je tijekom 1895. godine. U to se vrijeme razmatrala lokacija na istočnom dijelu Jelačićeva trga. Tijekom 1900. godine odlučeno je da nova lokacija bude na parceli između Jurišićeve, Kurelčeve i Palmotićeve ulice. O izgledu prostora prije gradnje pošte svjedoči nam razglednica iz 1901. godine. Na njoj se u prvom planu vidi teren pripremljen za gradnju pošte, a u pozadini dio Kurelčeve i Vlaške ulice.



Pogled na gradilište buduće zgrade pošte oko 1901.


Godine 1901. na natječaju za poštansku zgradu izabran je za izvedbu projekt mađarskih arhitekata Gjule Sándija & Ernö Foerka. S pripremnim se radovima započelo odmah po zaključku natječaja. Građevinski su radovi dodijeljeni poduzetništvu Greiner i Waronig. 




Gjula Sándy & Ernö Foerk, Glavna pošta, 1901./4.




Zgrada pošte dovršena je tijekom 1904. godine, a 24. kolovoza započela je s radom. Zgrada pošte izvorno je glavnim pročeljem prema Jurišićevoj ulici bila dvokatna, a prema Palmotićevoj i Kurelčevoj trokatna. Na glavnom pročelju u Jurišićevoj ulici nalazila su se četiri vitka piramidalna tornja, koja su prema zamisli autora trebala simbolizirati nove komunikacije telefona i telegrafa. 



Unutrašnjost pošte oko 1905.


Godine 1930. djelu zgrade u Jurišićevoj ulici nadograđen je prema projektu arhitekta Pavla Jušića treći kat. Tada su uklonjeni tornjevi s glavnog pročelja. Od izvornog izgleda na glavnom su pročelju zadržana tri prepoznatljiva trokutasta zabata koji su dignuti na krovište trećeg kata.




Zgrada pošte nakon nadogradnje trećeg kata 1930.



Tijekom 2. svjetskog rata zgrada je bila oštećena. Naime, 14. rujna u zgradi pošte izvršena je velika diverzija na telefonskim komunikacijama. Prema pisanju tadašnjeg dnevnog lista „Hrvatski narod“: „Dana 14. rujna o. g. u vremenu od 12,30 i 13 sati prasnula su u zgradi Ravnateljstva pošta, odjelu brzojava i brzoglasa, četiri paklena stroja. Tom prilikom ranjeno je osam osoba, među njima dva njemačka vojnika i jedan časnik, te nekoliko članova redarstvenog izaslanstva... „


Oglas, tjeralica za počiniteljima diverzije u zgradi Ravnateljstva pošta, 1941. 

Nekoliko dana nakon diverzije Ravnateljstvo za javni red i sigurnost NDH raspisalo je za počiniteljima tjeralicu, kojom se: „Poziva svatko, koji znade gdje se isti sada nalaze ili tko imade podatke o njihovom sadanjem vjerojatnom boravku da o tome obavijesti smjesta najbližu redarstvenu odnosno upravnu oblast ili organe.“ Nakon rata unutrašnjost pošte temeljito je preuređena 1958. godine prema projektu arhitekta Marjana Haberlea. Ovaj je izgled pošta zadržala do 1995. godine, kada je preuređena prema projektu arhitekta Nenada Kondže.



Unutrašnjost pošte nakon uređenja prema projektu N. Kondže 1995.- 2001.


U vremenu između 1900. i 1914. godine Jurišićeva je ulica u potpunosti komunalno uređena. Prvo su početkom stoljeća asfaltirani nogostupi, a 1911. godine granitnim je kockama popločen kolnik. Tom je prilikom izgrađena i nova tramvajska pruga predviđena za električni tramvaj, a ukinut je konjski.



Jurišićeva  ulica oko 1914.


Nakon 1. svjetskog rata Jurišićeva ulica neznatno je mijenjala svoj izgled. Najradikalnija je promjena nadogradnja i preoblikovanje pročelja kuće Feller/Stern. Promjene su bile izvedene prema projektu arhitekta Petera Behrensa. 



Kuća Feller/Stern,Jurišićeva 1-1a



Intenzivnija je gradnja tada zabilježena u jugoistočnom dijelu Jurišićeve ulice. Godine 1923. izgrađena je prema projektu arhitekta Janka Holjca na uglu Jurišićeve 22 i Palmotićeve ulice zgrada banke (danas poslovnica Zagrebačke banke, op.a). Godinu poslije prema projektu arhitekta Aladara Baranyaiia u Jurišićevoj 24 pregrađena je i preoblikovana kuća Deutsch. 



J. Holjac, Zgrada banke, Jurišićeva 22/ Palmotićeva, 1923.


Posljednja značajna gradnja u Jurišićevoj je ulici stambeno-poslovna kuća Baum na uglu Jurišićeve 30 i Draškovićeve ulice. Uglovnica je izgrađena 1929. godine prema projektu arhitekta Bele Auera za arhitektonski atelijer Ignjata Fischera. Nakon izgradnje ove uglovnice Jurišićeva ulica poprimila je izgled koji se nije mijenjao do kraja 20. stoljeća. 



B. Auer, Stambeno-poslovna uglovnica Baum, Jurišićeva 30/Draškovićeva, 1929.


Jedna od radikalnijih promjena u vizuri Jurišićeve ulice, iz tog je vremena i nadogradnja trećeg kata Glavne pošte. Od većih komunalnih zahvata, u Jurišićevoj je ulici tijekom 1925. godine zamijenjena stara tramvajska pruga novom. Tijekom 1940. godine arhitekti Drago Ibler i Stjepan Planić preuredili su dio prostora hotela „K trim gavranom“ u kinematograf „Rex“.



Gradnja nove tramvajske pruge 1925.


Tijekom 2. svjetskog rata, u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, zbog prometnog opterećenja Jurišićeve ulice planirano je njeno odterećenje. Iz tog je razloga tijekom 1944. godine planirana izgradnja nove tramvajske pruge koja je trebala prolaziti od Jelačićeva trga, sjeverno uz Gradsku štedionicu prema Vlaškoj ulici. 



Nova Hrvatska, Plan izgradnje nove tramvajske pruge, 1944.


Prema pisanju dnevnog lista „Nova Hrvatska“: Nova pruga neće biti skupa poradi svoje kratkoće, a ipak će biti vrlo korisna, jer tramvajska kola neće trebati kao sada obilaziti dobar dio grada, da bi od Jelačićeva trga došla do Vlaške ulice i Ribnjaka, vozeći Jurišićevom i Draškovićevom ulicom. Jurišićeva ulica danas je vrlo obterećena, jer njome tramvaj vozi u smjeru Ksavera i Mirogoja, zatim u smjeru Vlaške ulice, Kvaternikova trga i Maksimira, te u smjeru Zvonimirove ulice. Kad bude izgradjena nova pruga Jelačićev trg- Vlaška ul.- Ribnjak, tada se tramvajski promet za Ksaver i Mirogoj neće više trebati odvijati Jurišićevom i Draškovićevom ulicom kao do sada. Draškovićevom ulicom kretala bi kola u Maksimir i Dubravu, te kola na Glavni kolodvor s istočnog diela grada, a Jurišićevom ulicom ona u Zvonimirovu ulicu.“



Jurišićeva tijekom 70-ih


Nakon 2. svjetskog rata u Jurišićevoj ulici nije više bilo novih gradnji. Najviše je zahvata poduzimano na adaptacijama zatečenih prostora, uglavnom trgovina. Tijekom pedesetih i šezdesetih godina velik broj adaptacija izveo je arhitekt Aleksandar Freudenreich. Među inim: uređenje uličnog portala trgovina „Posrednik i „Bombonjera“ u Jurišićevoj 28 (1955.), uređenje lokala „Urar“ u Jurišićevoj 7 (1955.), te uređenje trgovine „Zagreb- tekstila“ u Jurišićevoj 12 (1968.). 



Jurišićeva tijekom 80-ih


Jurišićeva ulica do kraja je 20. stoljeća bila značajna komunikacija, kojom se poput Ilice, odvijao gust tramvajski i automobilski promet. Ulica je u to vrijeme u potpunosti zagušena prometom, komunalno zapuštena, a većina reprezentativnih kuća u derutnom je stanju. 


Novi list, Drvored ispred pošte, 28.1. 1994.


Do značajnih promjena u izgledu Jurišićeve ulice dolazi krajem stoljeća. Godine 1994. ulica je u potpunosti rekonstruirana i preuređena prema projektu arhitekta Mihajla Kranjca. Tada je Jurišićeva postala pješačkom zonom, a zadržan je samo tramvajski promet. 



Trgovački centar Roronda, Jurišićeva 19, 1995.


Tijekom 1995. godine u dvorištu Jurišićeve 19 izvedena je interpolacija trgovačkog centra "Rotonda". Iste je godine na križanju Kurelčeve i Jurišićeve ulice postavljena skulptura kipara Raula Goldonija naslovljena „Veliki torzo“. Skulptura je izrađena 1973. godine, a od 1983. do 1993. nalazila se na Starčevićevom trgu. 



Raul Goldoni, Veliki torzo, 1973.


Godine 1995. započelo je prema  projektu arhitekta Nenada Kondže temeljito uređenje zgrade Glavne pošte. Godine 2001. arhitektu Kondži za uređenje interijera pošte dodijeljena je nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata „Bernardo Bernardi“. Među obnovljenim objektima iz tog vremena treba izdvojiti i obnovu i uređenje prizemlja kuće Ćuk prema projektu arhitekta Andrije Rusana (1997.), te obnovu i uređenje palače Hrvatske poštanske banke prema projektu arhitekata Edvina Šmita i Jasmine Ivezić (1998./9.).



Zoran Jurić, Stjepan Radić, radovi na postavljanju spomenika 2007.


Na početku 21. stoljeća značajniji zahvat u Jurišićevoj ulici je postavljanje spomenika Stjepanu Radiću. Natječaj za spomenik raspisan je tijekom veljače 2007. godine. Prvonagrađeni je rad kipara Zorana Jurića. Spomenik je svečano otkriven 27. listopada iste godine.




Jurišićeva ulica, veljača 2013.







Gjuro Szabo

OD STAROG K NOVOM ZAGREBU OD PUŽEVE DO JURIŠIĆEVE ULICE




Gjuro Szabo, povjesničar, konzervator i muzeolog (1875.-1943.) autor je čitava niza studija i članaka u kojima obrađuje povijest grada Zagreba. Neki od njih nisu zbog žestokog polemičkog pristupa i provokativnosti nikada objavljeni, a „struka“ ih pod izlikom „kritičkog pristupa“ izbjegava i danas objaviti. Napose samo zato jer se Szabo jedini usudio nemilice obrušiti na neke od glavnih autoriteta svoga vremena, primjerice Iziodora Kršnjavog i Hermanna Bolléa. Szabina se rukopisna ostavština danas čuva u Upravi za zaštitu kulturne baštine, a nekoliko mi je njegovih rukopisa i separata prije smrti ustupio rođak Zdenko Šenoa i namjeravam ih također uvrstiti u njegovu ostavštinu. Szabin rukopis: „Od starog k novom Zagrebu, Od Puževe do Jurišićeve ulice donosim u transkriptu. Rukopis je pisan pisaćim strojem početkom 1930. godine. Publiciran je tijekom Uskrsa iste godine u dnevnom listu „Pokret“, a potom 1935. u skraćenom izdanju i u „Reviji društva Zagrepčana Zagreb“ (Šetnja u stari Zagreb, Od Puževe do Jurišićeve ulice, Zagreb, br. 5, god. III., svibanj 1935.) K.G.



Pogled na Katedralu oko 1880.


Na razmjerno malenom prostoru razvio se i kroz stoljeća razvijao grad Zagreb, a od kako je bio opasan zidovima, još se više otešćalo razvijanje njegovo izvan tega obruča, ma da su i predgrađa i podgrađa znala povremeno zadobiti znatniju važnost. No zapravo je sve do početka 19. stoljeća sve u glavnom ostalo onako kako je to već od dalekih stoljeća bilo određeno i poslije spajanja pojedinih dielova u jednu cjelinu godine 1850. Trebalo je opet decenija, da se taj novo formirani organizam dalje razvije, da se razvije novi Zagreb u ravnici, da Zagreb koji su sastavljali Gornji Grad i Kaptol postane Starim Zagrebom, u koji se nerado dira, a opet povremeno mora dirati, jer novo doba traži za sebe prava života i ne može da znade za ikakove sentimentalnosti. I dok se je u prijašnja vremena zadovoljio Zagreb s onim i onakim položajem, kakav mu je priroda odredila, pa se priljubio tlu na kojem je izrastao ne mienjajući ga nikada bitno. Novi Zagreb ne plaši se nikakovih korektura svog teritorija, on će ih izvesti kako god mu zatreba, on ih mora izvoditi, da si omogući život i promet, koji se unatrag par decenija s temelja promienio.




Pogled na Zagreb 1880., foto: H. Fickert, u prvom se planu vidi Palača HAZU 


Promienio se tako, kako to nitko nije predviđao, pa su se mogle počiniti pogreške koje će se još dalekim decenijama nemilo osjećati. Pa opet nitko nije kadar da zaprieči slično zlo u sadašnjosti! Ta nitko i ne sluti razvitak grada za sliedeći pet decenija, s kojima mora sadašnjost računati. Na početku 19. stoljeća broji Zagreb oko 8.000 duša, a za 50 godina kasnije povećaje se broj za 10.000 duša, a na koncu 19. stoljeća više se no potrostrući taj broj žitelja /60.000/, a za ova posljednja tri decenija premašio je 150.000, a pođe li tim korakom brojit će Zagreb za pedesetak godina barem tri stotine tisuća stanovnika…




Pogled na Kaptol i okolicu snimljen iz balona 1905.


U posljednjem je deceniju 19. stoljeća počeo zapravo pripremni rad za stvaranje novoga Zagreba. I taj se rad, taj prijelaz od staroga do novog Zagreba najočitije pokazao u razvitku jedne ulice: Puževe ulice. Puževe ulice? Da, danas je više nema, malo ih ima, koji su njom još prolazili, jer je ta neznatna uzana uličica dobila pred pedeset dvie godine drugo ime, a pomalo i drugi oblik i drugi život, postala je jedna od najvažnijih ulica novog Zagreba i zove se danas Jurišićeva ulica. A da je to mogla postati zasluga je one generacije, koja se prva dala na ogroman posao, izvela djelo, koje se ne vidi- dok funkcionira, a osnovica je razvitku modernoga grada uobće- izvela je kanalizaciju i smjelim zahvatom izbacila starodrevnu granicu između Griča i Kaptola potok Medveščak, podala mu novo korito i zadatak. I evo već je došla nova generacija, koja ne zna više ni gdje je Medveščak tekao, niti zna za ljude koji su prvu veliku korekturu u Zagrebu proveli…



Tkalčićeva ulica, potok Medveščak prije zatvaranja


Stara je Puževa ulica prolazila s Harmice, zapravo od Petrinjske ulice, koja je sve do početka 20. stoljeća ulazila direktno na Jelačićev trg, a završavala tamo nekako, gdje je danas sredina zgrade Glavne pošte, pa je tu usred današnje ulice stajala zgrada, a put, koji se zvao Vrtlarskom ulicom, okretao je na jug: to je zametak Palmotićeve ulice. Na južnoj je strani stajala samo ugaona kuća do Petrinjske ulice, a na sjeveru je tekao jednim dielom Medveščak, dolazeći preko Bakačeve ulice, presjekavši cieli sklop kuća da poteče na sjevernoj strani Puževe ulice paralelno s njom tamo, gdje se Ružična ulica odvajala od Vlaške ulice, pa je mostić vodio iz Puževe /i kasnije Jurišićeve/ ulice uz nekadanju Streimovu kuću. Tad je Medveščak skrenuo k sjeveru i učinio okuku, da se spusti preko terena buduće Jurišićeve ulice i nakon kratkog toka okrene k istoku. Tako je bilo godine 1864., a tako je u glavnom ostalo sve do godine 1898., kako davno zaboravljene slike svjedoče.



Križanje Jelačićeva trga, Petrinjske i Jurišićeve ulice oko 1898.


Godine 1878. nestalo je naziva Puževe ulice i zamienjen je nazivom Jurišićeve ulice, te je buduća trasa te ulice na nacrtu iz te godine ispravno određena. K sjeveru je tada već proširena, no kuća na uglu Jurišićevog trga tvorila je još dugo tjesnac. Ostavši u prijašnjoj formi iskočila je do sredine proširenja ulice. To je nekada bilo svratište „K trim gavranov“, za koje je godine 1898. sagrađena nova zgrada u Jurišićevoj ulici. U to je doba nastala već i Draškovićeva ulica do sastavka s Jurišićevom ulicom, ali do konačne formacije ove potonje nije moglo doći još dugo vremena, tako da je situacija bila god. 1878. slična onoj od god. 1864., tek je gotovo ciela južna strana pripadala Mrazoviću, koji je sagradio kuću na uglu Petrinjske ulice, a ta je kuća nestala kad se gradila Srbska banka.




Pogled s krova katedrale na izgradnju Jurišićeve i Palmotićeve ulice, 1891.


Situacija je godine 1890.- pred četrdeset godina- u ovom kraju onakova kako je prikazuje slika stolne katedrale iz te godine. Medveščak teče starim koritom na sjevernoj strani Jurišićeve ulice, prelazi preko nje iza nekadašnje Agićeve kuće, da zakrene iztočno nekako u potezu Đorđićeve ulice. Južna je strana dobrim dielom izgrađena, no tek jedan dio kuća stoji na razini buduće ulice, koja je oko 2 metra niža od sadašnje razine. Kuća u kojoj je danas City kavana postavljena je 1,80 m ispod cestovnog niveau-a. Kod novogradnja u novoj razini moraju se postavljati stube i kosine za prolazak pješaka. Na sjeveru je stara Ružična ulica gotovo nepromienjena, Palmotićeva nema nastavka preko Medveščaka k sjeveru. Da nema svjedočanstva fotografije i nacrta onoga vremena, težko bi itko vjetovao istinitosti ovoga prikaza.



Jurišićeva nakon uvađanja el. tramvaja 1911., desno kavana City (Šport)


Dvie godine kasnije odpočinje onaj razvoj cieloga Zagreba, a napose za ovaj kraj prevažni posao kanalizacije grada nakon dugih studija pod vodstvom inženjera Tomašića za načelnika Mošinskog. U sistemu ciele te osnove bilo je, kao sastavni dio, određeno prelaženje potoka Medveščaka, te djelomično presvođenje njegovo: „iz zdravstvenih, estetičnih i tehničkih razloga u području grada zajedno s izvedenjem ostale kanalizacije ...„ To je prva velika radnja, koja bitno mienja uvjete za razvitak grada Zagreba, jer odstranjuje taj zlosretni potok iz centra ondašnjeg Zagreba, taj potok, koji je još u martu god. 1895. počinio poplavom silne štete Zagrebu. Potanki prikaz toga posla predaleko bi nas odveo. Najprije je god. 1894. izveden kanal do željezničke pruge, a god. 1896. počelo se s prelaganjem korita Medveščaka od pruge preko tadašnjega Sajmišta kod križanja Draškovićeve i Jurišićeve ulice, pa dalje Draškovićevom do Vlaške ulice. Godine 1897. nastavljen je rad prelaganja potoka preko Nadbiskupskog trga i Ribnjaka do iznad Bijeničke ceste. A odavle do Žaverske mitnice dovršen je rad god. 1898.



Proslava završetka radova na zatvaranju Medveščaka, 1898.


Tim silnim poslom, koji je izveden u vrlo kratko vrieme /ciela glavna kanalizacija s preloženjem Medvešćaka izvedena je za nepunih deset godina/ omogućen je tek razvitak Jurišićeve ulice i okoliša. Ni to nije bilo lako: projekti gradskog građevnog ureda za regulaciju ovoga kraja /Viesti družtva inženjera i arhitekta br. 1896./ razlikovali se znatno od projekta družtva inžininira i arhitekta u Zagrebu. Rezultat je konačno ovaj: Nestajanjem potoka Medveščaka u Jurišićevoj ulici proširena je ova do Palmotićeve ulice u pravu velegradsku aveniju, dok je dalje ulica bila već tiesnije izgrađena.



Ugao Kurelčeve (Ružične) i Vlaške ulice oko 1901.


Nestat će Ružičine ulice, a u promienjenom će pravcu njenu funkciju spojnice s Vlaškom ulicom preuzeti današnja Kurelčeve ulica. Otvara se do Vlaške ulice Palmotićeva ulica, pa se dobiva teren, na kojem će nastati glavna pošta, a mnogo kasnije /1903./ će na uglu Palmotićeve i Jurišićeve ulice nastati zgrada današnje Narodne banke: ugao te zgrade stoji usred nekadašnjega korita Medveščaka, te se morao fundirati na 3, 50 m dubine. Čitava je ulica bila tako proširena, da je dno Medvešćaka bilo u razini današnje ulice, te se ulica morala mjestimice i za 2 m sniziti, da se njen niveau izjednači s onim Jelačićeva trga i Draškovićeve ulice. Kad se to izvelo došle su mnoge kuće na južnoj strani sa svojim podrumima nad razinu ceste, pa se to sve pretvorilo u dućane, a kuće su dobile osebujnu vanjštinu. No to tek upućeni zapažaju.


Pogled na novoizgrađeni istočni dio grada oko 1920.

Danas je Jurišićeva ulica jedna od najvažnijih ulica, posve je izgrađena, dapače se tamo i novije zgrade žrtvovale, da se podignu prave palače /Mrazovićeva, Agićeva kuća, pa velika zgrada činovničkog društva./. Njom bruji snažan promet od jutra do kasno u noć, a sve je to omogućeno tek radom minule generacije. Tako se razvila od Puževe uličice današnja Jurišićeva ulica; pobjedonosno kroči novo doba preko nedostataka prošlosti. A tko razgleda n.pr. sačuvane fotografije Ružičine ilice, težko će moći i povjerovati, da je tako izgledao nekad kraj, gdje danas stoji zgrada s Pecinovskijevom apotekom nasuprot zgrade glavne pošte, gdje je nekad bila klaonica i biskupska kovačnica.



Pogled na Jurišićevu ulicu 1929. u vrijeme nastanka Szabinog članka 


Nova generacija, novi ljudi, od većeg diela pridošlice, prolaze ovim krajem, koji znači danas golem korak u razvoj Zagreba, krajem koji ima da bude važan trgovački centar- prolaze ni ne sluteći, koliko im je ostavila u baštinu minula generacija, a tek oni, već riedki svjedoci onih dana znadu, kolik je bio golem posao, dok se iz kukavne Puževe iličice rodila današnja Jurišićeva ulica s glavnom burzom u pozadini! Tu nema nostalgije za prošlim, već je samo iskrena radost nad uspjelim velikim djelom.


                                                                                      „Novosti“ Uskrs, broj 109. 1930. str. 29.




Karikatura Gjure Szaba oko 1930.





PRILOZI



1. Popis kuća
    - sjeverna strana ulice
    - južna strana ulice

2. Popis kuća upisanih u Registar kulturnih dobara

3. Kartografski prilozi
    - sjeverna strana ulice
    - južna strana ulice

4. Reklame

  







1. Popis kuća


  Sjeverna strana ulice:

  Jurišićeva 1-3/ Trg bana Jelačića- Kuća Feller/Stern, 1905., Vjekoslav Bastl za Hönigsberg  
  & Deutsch; pregradnja i nadogradnja Peter Behrens (projekt), izvedba Ignjat Fischer i 
  Aleksandar Freudenreich 1927./8.; uređenje interijera trgovine „Zvijezda“ Stjepan Planić 
 1951.-1954.

 Jurišićeva 3- Kuća Stern, 1906., Fellmer i Helmer

 Jurišićeva 5- Kuća Spitzer, 1896./7., Hönigsberg & Deutsch

 Jurišićeva 7- Zgrada nekadašnje „Knjigotiskare Franjo Rulić“, 1900., Vjekoslav Heinzel;   
 uređenje lokala "Urar" u prizemlju Aleksandar Freudenreich 1955.

 Jurišićeva 9/Kurelčeva ulica- Kuća Spitzer, 1899., Hönigsberg & Deutsch

 Jurišićeva 13/Kurelčeva 5/Palmotićeva 8- Glavna Pošta, 1901./4., Gjula Sándy & Ernö  
 Foerk; nadogradnja i izmjena krovišta Pavao Jušić 1930., pregradnje Marjan Haberle 1958., 
 preuređenje i rekonstrukcija Nenad Kondža 1995./2001.

 Jurišićeva 17- Podružnica Austro-Ugarske banke (kasnije Filijala Narodne banke), 1906.,  
 Lav Kalda za Pillar, Malli i Bauda

 Jurišićeva 23, Kuća Obad, projekt 1886., Franjo Klein






 Južna strana ulice:

 Jurišićeva 2- Kuća Ćuk, 1909./10., Benedikt & Baranyai: rekonstrukcija prizemlja Andrija  
 Rusan 1997.

Jurišićeva 2a- Kuća Berić, oko 1872., Janko Jambrišak

Jurišićeva 4/Petrinjska 1- Palača Srpske banke (danas Hrvatska poštanska banka), 1912./14., Aladar Baranyai; adaptacija potkrovlja za potrebe Radija Zagreb oko 1951., uređenje i rekonstrukcija Edvin Šmit i Jasmina Ivezić 1998./9.

Jurišićeva 6- Zgrada nekadašnjeg svratišta „K trim gavranom“ (kasnije hotel Goranin); adaptacija u kino Stjepan Planić i Drago Ibler 1940.-1942. (kino Rex 1940, Klek 1941./5., Kosmaj 1945./98, Grič)

Jurišićeva 8- Kuća Wellisch, 1894., Martin Pilar za Pillar, Malli i Bauda

Jurišićeva 14- Kuća Grahor, 1886., Janko Josip Grahor; pregradnje 1933.

Jurišićeva 16 i 16a- Kuća Bogunović/Lovrenčić, 1895., Janko Josip Grahor; preoblikovanje izloga u prizemlju A. Kabiljo 1928.; uređenje interijera trgovine „Zvijezda“ Stjepan Planić 1951.-1954.

Jurišićeva 18/Palmotićeva 10- Kuća Tassoti Mandić,; u prizemlju se nalazila prvo kavana Šport, a potom kavana City

Jurišićeva 22, Zgrada banke (danas poslovnica Zagrebačke banke), 1921./3., Janko Holjac

Jurišićeva 24, Kuća Deutsch, 1902., Ivan Štefan za Hönigsberg & Deutsch; pregradnje i preoblikovanje pročelja Aladar Baranyai, 1924.; prozorski vitraji stubišta Sava Šumanović

Jurišićeva 26, Stambeno poslovna zgrada, 1906./7. Greiner i Waronog; uređenje interijera cvjećarnice „Ciklama“ Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić 1998.

Jurišićeva 30/Draškovićeva ulica, Stambeno-poslovna kuća Baum, 1929., Bela Auer za Ignjata Fischera






2. Popis kuća upisanih u Registar kulturnih dobara


1. Jurišićeva 1-1a/Trg bana Jelačića 11- Kuća Feller/Stern

2. Jurišićeva 3- Kuća Stern

3. Jurišićeva 4/Petrinjska 1- Palača Srpske banke (danas Hrvatska poštanska banka)

4. Jurišićeva 24- Kuća Deutsch

5. Jurišićeva 26- Kuća Greiner - Waronig



Kuća Feller/Stern, Trg bana Jelačića/Jurišićeva 1-1a


Kuća Stern, Jurišićeva 3
                                 
Palača Srpske banke (danas HPB), Jurišićeva 4/Petrinjska 1


Kuća Deutsch, Jurišićeva 24

                               
Kuća Greiner i Waronig, Jurišićeva 26




    3. Kartografski prilozi   





                                       


  Sjeverna strana ulice:



Jurišićeva 1 - Kurelčeva

Kurelčeva - Palmotićeva


Palmotićeva - Draškovićeva 



  Južna strana ulice:




Jurišićeva 2 - Petrinjska
Petrinjska - Palmotićeva

Palmotićeva - Draškovićeva



  4. Reklame 



                           
                       




















3 komentara: