Panoptikum: James Gillray

Neodoljiva draž političke nekorektnosti engleskog ilustratora i karikaturiste Jamesa Gillraya (1757. - 1815.)

Piše: Krešimir Galović

Napoleon Bonapoarte bio je omiljena i česta tema na karikaturama Jamesa Gillraya. Na karikaturi iz 1803. godine naslovljenoj: „Hand writing upon the wall“ prikazao je Napoleona usred gozbe služeći se kao ishodištem biblijskom pričom o Danijelu i Baltazaru. Na ovoj koloriranoj grafici Napoleon je prikazan s Jozephinom usred raskošne i raskalašene gozbe kada se na zidu iznenada iz oblaka pojavila ruka ispisujući mistične riječi: „Mene, Mene, Tekel, Parsin.“ Dok mu se druga ruka s vagom pojavila nad glavom, na kojoj je prevagnula strana s kraljevskom krunom s natpisom „Vive le Roi“ nasuprot one s natpisom „Despotism“ i crvenom kapom s kokardom- jednim od simbola francuske revolucije, očito aludirajući na skorašnje Napoleonovo proglašenje carem Francuske (1804.). Napoleon sa zaprepaštenjem gleda prema ruci koja ispisuje mističnu poruku dok mu čaša vine ispada iz ruke. Josephine pohlepno pije vino koje joj se slijeva niz usta a iza nje su tri oskudno odjevene dame s frizurama prema tada najnovijoj francuskoj modi. Gozba je u punom zamahu i svi su se prepustili raskalašenoj zabavi osim grenadira u Napoleonovoj pozadini koji s okrvavljenim sabljama u nevjerici pogledavaju prema ruci koja na zidu ispisuje mističnu poruku. Na stolu ispred raspojasanog društva na tanjurima su servirani razni deserti- simboli engleskog nacionalnog identiteta. Tako se na jednom tanjuru nudi desert s natpisom „Tower de Londones“, dok su ispred Napoleona posluženi deserti s natpisima „St Jamess“ i „Bank of England“. Ispred Josephine servirane su dva tanjura, prvi s dvije šljive, vrlo eksplicitne asocijativnosti s natpisom „Prune Monsieur“ te tanjur s glavom biskupa i komentarom na njemu „Roast Bees of old England“.

Hand writing upon the wall, 1803.

Kao što je rečeno Gillary se na ovoj britkoj ilustraciji poslužio poznatom biblijskom pričom o Baltazarovoj gozbi iz knjige o proroku Danijelu (Daniel,5). Prije Gillaryjevog prikaza istom se pričom poslužio i Rembrant na slici „Baltazarova gozba (1635.) Prema toj priči kralj Baltazar je svojim velikašima i pristalicama priredio raskošnu gozbu na kojoj se obilato pilo vino. U jednom trenutku Baltazar je naredio podanicima da mu na stolu pred njim rasprostru svo blago što ga je njegov otac Nabukodonozor oteo iz jeruzalemskog hrama. Iznenada se sred raskalašene večere pojavila ruka koja je na zidu počela pisati mistične riječi koje nitko nije mogao pročitati: „„Mene, Mene, Tekel, Parsin.“ Kralj se silno prepao i pozvao je sve čarobnjake, zvjezdoznance i gataoce da mu rastumače zagonetne riječi, obećavši, da će tko pročita ovo pismo i otkrije njegovo značenje biti odjeven u grimiz a oko vrata nositi će zlatni lanac i bit će treći po važnosti u kraljevstvu. Nitko od pozvanih nije mu mogao otkriti njihovo značenje. Kralj se silno preplašio a što mu je njegova žena savjetovala da pozove Danijela izvanrednog znanja i duha, bistrine i vještine da tumači snove i rješava zagonetke. Došavši Baltazaru Danijel mu reče: …“Podigao si se protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma, i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši,, tvoje žene i tvoje suložnice … a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove. I zato on posla ovu ruku koja je napisala ovo pismo. A evo što je zapisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin. A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj; Tekel: bio si vagnut na vagi i nađen si prelagan; Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima.„ Baltazar je odmah ispunio obećanje i obukao Danijela u grimiz davši mu zlatni lanac i proglasivši da trećim u zemlji. No sreća nije išla na ruku niti Danijelu a niti Baltazaru. Još iste noći Baltazar je ubijen a Danijel je ubrzo bačen u lavlju jamu.