Pretraži ovaj blog

Učitava se...

ponedjeljak, 26. siječnja 2015.

KLUB HRVATSKIH ARHITEKTA I NATJEČAJ ZA REGULATORNU OSNOVU KAPTOLA I OKOLICE 1908.



Piše: Krešimir Galović ©





Pogled na Kaptol i katedralu neposredno nakon Bolléove "obnove" na fotografiji atelijera Mosinger, 1902.



Program natječaja za regulaciju Kaptola i okolice od velikog je značaja za razvoj hrvatske moderne arhitekture i urbanizma. Kaptolski natječaj prvi je moderno raspisan natječaj u Hrvatskoj čiji program po prvi put u potpunosti sastavljaju arhitekti a ne kako je do tada bilo uobičajeno državni činovnici. Program natječaja sastavio je arhitekt Stjepan Podhorsky.



Napomena

Sva prava priložene izvorne dokumentacijske građe su pridržana.
Pri korištenju navedene građe korisnici su dužni poštivati obveze i propise iz Zakona o autorskim pravima (NN 167/2003).
Prilikom preuzimanja i objavljivanja građe korisnik je dužan uz odobrenje nositelja prava navoditi izvor i autora odgovarajuće građe.

Zbog autentičnosti i duha vremena u kome su nastali, na svim su transkribiranim rukopisima izvršene tek neznatne korekcije. Polazeći od tog načela zadržane su sve jezične nepravilnosti i pogreške. Radi boljeg razumijevanja teksta, ispravke su izvršene tek na onim mjestima gdje se u potpunosti izgubio smisao i logički tijek sadržaja.

Autor




VRIJEME TRAJANJA NATJEČAJA:

15. lipanj 1908. – 26. rujan 1908.



POROTA:

Cornelius Gurlitt (predsjednik)                    Iso Kršnjavi
Carl König                                                Frano Bulić    
Josip pl. Vancaš                                      Ivan Krapac
Ćiril Iveković                                            Feliks Suk
Martin Pilar                                              Ljudevit Ivančan
Edo Schön (zapisničar)                        
           
Zamjenici: Robert Frangeš Mihanović, Milan Kreković,  Ivan Bojničić i Benko Deutsch



NAGRADE:

Viktor Kovačić, motto: „Atrium ecclesiae, forum populi“ – prva nagrada
Stjepan Podhorsky, motto: „Lada“ – druga nagrada
Dionis Sunko, motto: „Kaptol“ – treća nagrada
Vjekoslav Bastl, motto: „Mir“, otkup
n.n, motto: „Sars bona, nihil lauda“ - otkup
n.n, moto: „Suum cinque“ – otkup





Pogled na Kaptol i katedralni sklop snimljen iz balona 1905. Komantar ispod fotografije napisao je Gjuro Szabo (izvor: MK-UZKB-OGS)



Neposredan povod raspisu natječaja za regulaciju Kaptola i okolice bilo je rušenje Bakačeve kule i prigradnja Nadbiskupskog dvora što ju je neposredno nakon rušenja projektirao Hermann Bollé. Tim povodom tijekom 1907. godine izrađena su dva idejna prijedloga koja su poslana na ocjenu KHA, Društvu inžinira i arhitekta, Savezu građevnih poduzetnika, Društvu umjetnosti i Prvostolnom kaptolu. Temeljem tih prijedloga 16. prosinca gradonačelnik Amruš pozvao je članove KHA na “anketu u vezi pitanja konačnog riešenja regulacije Kaptola.” “Uslijed porušenja Bakačeve kule i postranih joj zidova pred prvostolnom crkvom zagrebačkom“, pisat će Amruš, ”nastala je potreba, da se što prije uredi prostor pred prvostolnom crkvom i za tu svrhu ustanovi definitivno regulatorna osnova za Kaptol i Bakačevu ulicu. Pitanje regulacije ovog dijela grada od velike je važnosti obzirom na monumentalnu gradjevinu prvostolne crkve zagrebačke, te na znatne žrtve, koje će gradska općina imati doprinijeti za ovu regulaciju... U tu svrhu čast mi je sazvati anketu na dan 23. prosinca o. g. u 4 sata po podne na gradskoj vijećnici /mala dvorana/ te umoljavam najučtivije slavni naslov da izvoli u anketu izaslati svoga izaslanika.”




H. Bollé, Idejni projekt uređenja prostora pred katedralom (izvor: MK-UZKB-OGS)



Na sastanak u gradsku vijećnicu KHA će poslati Vjekoslava Bastla, koji će isti dan, nakon sastanka za klub sastaviti kraći izvještaj. Na anketi 23. prosinca, piše u izvještaju Bastl, “tumači Bollé svoj projekt a Lenuci izradjene dvije alternativne osnove. G. Pilar predlaže da raspiše grad. općina natječajne radnje za rješenje tog prostora. G. Bastl predlaže isto. G. Lenuci veli da se onda može za natječaj raspisati cjelokupno rješenje Kaptola t. j. prostora izmedju Duge ulice, Jelačićeva trga i Ribnjaka. Anketa prima predlog za raspisivanje natječaja. U budućoj sjednici  raspravljati će se o samom natječaju.” 



Poziv gradskog načelnika Milana Amruša upućen 16. 12. 1907. predsjedniku KHA Podhorskom povodom izrade regulatorne osnove Kaptola i Bakačeve ulice (izvor: MK-UZKB-KHA)



Tijekom ožujka 1908. skupština grada donijela je odluku o raspisu javnog natječaja, a izrada programa povjerena je KHA. Koncept natječajnog programa izradit će 23. ožujka Stjepan Podhorsky, nakon čega je prijedlog poslan na potvrdu gradskom poglavarstvu. Regulacija Kaptola i okolice prema prijedlogu programa KHA “imade se provesti tako da ona odgovara podpuno praktičnim i umjetničkim stranam pri čemu se imade obzir uzeti, na okoliš, postojeći visoki terrain imade se sniziti, obzirno na ulice potok Dolac i Opatovinu. Pritom nastaje pitanje o riešenju trga na Dolcu, njegovo arhitektonsko provadjanje rušenje starih izgradjenih blokova sa oslobadjanjem crkve sv. Marije i osnivanje novih. Natjecatelj imade osobitu važnost polagati na terrain i  slikovitost Marijine crkve prema kojoj imade biti rešena okolina. Osnovani trg na Dolcu ima biti barem sa dviju strana pristupan kolima t. j. spojen sa ulicama za kolni i pješački promet. Trg s južne strane (novog trga na Dolcu) može se osnovati na način povišene terasse sa stubama i iznimno jednostavnim ukrasom.

Regulacija terraina Kaptola ima započeti Bakačevom ulicom od Jelačićeva trga. Terain se sužuje opet obzirom na okoliš, Bakačevom ulicom prolazit će električni tramvaj dvopružno preko Kaptola u Novu ves, terain Kaptola snižuje se, pred portalom stolne crkve imadu se polučiti  barem dvie stepenice. Zapadna strana Kaptola ostaje netaknuta jedino se posebno riešiti ugao Kaptola i Opatovine. Razlika raznih visina terraina podaje natjecatelji arhitektonsko riešenje raznih karakterističnih točaka Kaptola i Bakačeve ulice, koja se riešenja prepuštaju posve slobodnoj volji natjecajućem se stručnjaku.

Postojeći gradjevni objekti kao Marijin stup sa basenom, zatim sjeverna postojeća kula i južna kula kod biskupskog dvora ostaju na svojim mjestima netaknuti. Natjecatelju imade biti zadača riešenje spoja izmedju obih navedenih kula pred stolnom crkvom. Obzirom u gradnji se nalazeći zaključak kod biskupskog dvora koji je regulacije radi obustavljen ne veže natjecatelja na slog i motive u kojima je započet, već ga natjecatelj može po vlastitom mišljenju promjeniti toliko da se isti ne sruši već prema potrebi arhitektonskog riešenja izpred stolne crkve preudesi… Nastalo možebitno dvorište pred stolnom crkvom može se arhitektonski urediti ili parkirati. Osnivanje pojedinih grupa nasada drveča i zelenila prepušta se posvema osnivateljima u koliko to njihove osnove iziskuju… Za pojedine gradjevne objekte koji će se kod regulacije osnovati ne traži se posebni gradjevni slog. Ipak se traži da se natjecatelj drži  po mogućnosti najjednostavnijih no ukusnih oblika koji imadu za pojedina mjesta podavati slikovit oblik pojedinim cielim gradjevinama i karakteristično obilježje cielih osnovanih blokova i spojeva.”



S. Podhorsky, Koncept natječajnog programa za regulatornu osnovu Kaptola i okolice, 1908 (izvor: MK-UZKB-KHA)



Gradsko je poglavarstvo uz neke neznatne izmjene prihvatilo prijedlog program gotovo u cjelini. 15. lipnja gradonačelnik Amruš javlja KHA, da se ovime “raspisuje javni natječaj izmedju domaćih stručnjaka za izradbu nacrta za regulaciju osnove glede uredjenja Kaptolskoga trga i Bakačeve ulice sa okolicom počam od danas do 1. rujna 1908. u 12 sati o podne.” Program natječaja za regulaciju Kaptola i okolice od velikog je značaja za razvoj hrvatske moderne arhitekture i urbanizma. Kaptolski natječaj prvi je moderno raspisan natječaj u Hrvatskoj čiji program po prvi put u potpunosti sastavljaju arhitekti a ne kako je do tada bilo uobičajeno državni činovnici. 




Pogled na Bakačevu ulicu i kaptol u vrijeme rušenja renesansnog zida s Bakačevom kulom pred katedralom tijekom zime 1906. Komentar ispod fotografije napisao je Gjuro Szabo "1906! Rušenje Bakačeve kule! patent Bollé-Kršnjavi!" (izvor: MK-UZKB-OGS)



Nakon raspisa, program kaptolskog natječaja bit će u nekoliko navrata mijenjan. Već početkom mjeseca srpnja KHA će na program natječaja gradskom poglavarstvu uložiti pritužbu, da “raspis natječaja  koji je slavno poglavarstvo, 15. prošlog mjeseca raspisalo u svrhu dobave nacrta za regulaciju Kaptola i okolice sadržaje nekoje nejasne točke, koje bi se imale iz razloga da se poluči čim veći uspjeh natječaja potonje razjasnit, odnosno nadopuniti… Podpisani Klub hrvatskih arhitekta, moli slavno poglavarstvo za čim skorije ispunjenje ovih navoda, pa objelodavljeno u javnosti.” Uglavnom je riječ o tehničkim primjedbama koje ne zadiru značajnije u bit natječajnoga programa. Jedino opravdana primjedba je, da se rok za predaju natječajnih radnji produži s 1. na 15. rujan 1908. godine. Gradsko će poglavarstvo 16. srpnja odbiti sve primjedbe KHA uključujući i pomicanje roka za predaju natječajnih radnji, iz razloga, “ što se ova regulacija imade što prije predložiti nadležnim faktorima na odobrenje medju inim stoga, jer se požuruje riešenje započeto nu obustavljene prigradnje na nadbiskupskom dvoru.”Konačno će 12. kolovoza gradsko poglavarstvo izaći u susret KHA pomaknuvši rok za predaju radova “do 20. rujna 1908. u 12 sati o podne.” No, nakon daljnjih pritisaka Viktora Kovačića gradsko će poglavarstvo po drugi put pomjeriti rok za predaju radnji, ovaj put do 26. rujna. 




Gradsko poglavarstvo, Natječaj za regulatorne nacrte Kaptola i okolice u Zagrebu, 15. 6. 1908. (izvor: MK-UZKB-KHA)



U međuvremenu, članovi KHA uspjeli su brzoglasno tijekom kolovoza i rujna stupiti u kontakt s Corneliusom Gurlittom, pozvavši ga da kao uvaženi strani stručnjak bude član ocjenjivačkoga suda. Konačno, Gurlitt će 22. rujna brzoglasno na adresu KHA poslati poruku: “bin zum vortarg bereit- gurlitt.” Uz Gurlitta od stranih stručnjaka u poroti je i Karl König. Povodom dolaska ove dvojice istaknutih stručnjaka Društvo inžinira i arhitekta priredilo je “dne 29. o. mj. u ½ 8 h na večer u čast spomenutoj gospodi svečanu večeru u društvenim prostorijama”, na koju se častimo i članove slavnog Kluba hrv. arhitekta najučtivije pozvati.” Međutim, članovi se kluba zahvaljuju na pozivu ističući kako se ne mogu odazvati tom pozivu “iz razloga pošto ne nalazi shodno, prije pravorijeka porote doći u uži doticaj s porotnici.” Istoga  dana kada je bila zakazana svečana večera, KHA šalje pozivnice za Gurlittovo predavanje “u gradskoj vijećnici u četvrtak dne 1. listopada u 11 sati prije podne o načelnim pitanjima modernog izgradjivanja gradova te o preobrazbi Kaptola u Zagrebu.” 




C. Gurlitt, Brzojav upućen 22. 9. 1908. KHA: “bin zum vortarg bereit- gurlitt” (izvor: MK-UZKB-KHA)



Uz Gurlitta na inicijativu KHA u natječajnoj poroti našla su se i dva člana kluba- Ćiril Iveković i Edo Schön. Da je postao članom porote Ivekoviću će, koji je u Zadru, ispred KHA javiti Viktor Kovačić tek 29. kolovoza. No, iz dopisa je razvidno da je Kovačiću itekako stalo do Ivekovićeva angažmana, tim više budući da je i sam bio autor jedne od natječajnih osnova. „Ne radi se ovaj puta samo radi dostojnog zastupanja kluba“, piše Kovačić, „već se tu radi i o tome, da je u sveopćoj situaciji nadošlo vrijeme, da se klubu sa Vašom osobom kako smo to svojedobno, kada ste bili medju nami raspravljali – dolično mjesto s posebnim naglaskom u ovoj kao i budućoj zgodi pribavi. U ovom slučaju mora Klub, jošte posebne interese da čuva, zato Vas uljudno moli, da se pozivu za mjesto porotnika svakako odazovete. U protivnom slučaju ne bi bio Klub hrv. arh. u poroti zastupan, a na vaše mjesto uzeli bi od zamjenika ili g. Deutscha ili g. Krekovića.” 




Ćiril Metod Iveković



Iveković je tim postupkom očito povrijeđen, tim više što u odgovoru koji je uslijedio početkom rujna prekorava KHA ističući, kako nije u stanju stvoriti pravu sliku situacije o pitanjima iz struke jer je daleko, „a od Vas gospodo ne dobivam absolutno nikakvih informacija, a najviše sam se pako začudio što me niste pravodobno obavijestili glede Kaptol natječaja.” Osobito ga je povrijedila činjenica, da je o svom izboru u  natječajnu porotu doznao čitajući “Obzor”, a ne od klupskih kolega. Kako ga je o izboru u međuvremenu početkom mjeseca kolovoza obavijestilo i gradsko poglavarstvo, no kako nije dobivao još nikakve informacije i od kluba, Iveković u početku dvoji, da li da prihvati ponuđeno mu mjesto. “Kako nisam od K. H. A. dobio nikakove obavijesti glede toga”, pisati će,“ žacao sam se iz početka, no sjećajući se moje Vam zadane riječi, da možete uvijek prema potrebi i uvidjavnosti raspolagati sa mojom malenkošću, te sam u tom smislu i odgovorio grad. pogl. da se primam porote.” No, i usprkos prihvaćanju mjesta u poroti, povučen iskustvom, Iveković je očito i dalje u dilemi, te piše pismo, “kao drugu i prijatelju” arhitektu Martinu Pilaru, da ga “obširnije o stanju stvari obavijesti.” Zadovoljan Ivekovićevom odlukom, Kovačić će mu poslati pismo: “Veselimo se vidjeti Vas u Zagrebu tim više što se ovoga puta radi o tome, da se u sporazumu sa mjerodavnim faktorom poduzmu koraci, koji su nuždni, da se zauzme shodno stanovište naste činjenice, što se u poroti nalaze laici, interesenti koji nažalost sačinjavaju ogromnu većinu. Ovi su koraci mjerodavni za budućnost, jer će značiti jedan koristan precedens.”




Zapisnik ocjenjivačkog suda natječaja za regulatornu osnovu Kaptola i okolice, 29-30-9. 1908. (izvor: MK-UZKB-OSP)




Među inima, uz Gurlitta, koji je izabran za predsjednika porote, te Ivekovića kao njena zapisničara, u ocjenjivačkom odboru su: Josip pl. Vancaš, Matrin Pilar, Izidor Kršnjavi, gradonačelnik Milan Amruš, Milan Lenuci, don Frano Bulić, biskup Ivan Krapac, Feliks Suk i Ljudevit Ivančan, te zamjenici Edo Schön, Milan Kreković i Benko Deutsch, Ivan Bojničić i Robert Frangeš Mihanović. Porota je natječajne osnove prosuđivala 29. i 30. rujna. Prve dvije nagrade dodijeljene su članovima Kluba hrvatskih arhitekta, Viktoru Kovačiću za osnovu: “Atrium  eccslesiae forum populi” i Stjepanu Podhorskom za osnovu: “Lada”. Treća nagrada dodijeljena je arhitektu Dionisu Sunku za osnovu: “Kaptol”, koji će ubrzo postati članom KHA. Rad pod mottom „Mir“, Vjekoslava Bastla predložen je za otkup.





Pozivnica koji su članovi KHA odaslali povodom predavanja C. Gurlitta u Gradskoj vijećnici 1. 10. 1908. Pozivnicu je oblikovao V. Kovačić (izvor: MK-UZKB-KHA)



I dok je porota još zasjedala, KHA je poslao tristotinjak pozivnica za predavanje Corneliusa Gurlita u Gradskoj vijećnici “u četvrtak dne 1. listopada u 11 sati prije podne: O načelnim pitanjima modernog izgradjivanja gradova te O preudezbi Kaptola u Zagrebu.“ Isti dan kada su odaslane pozivnice KHA je od vladinog odjela za bogoštovlje i nastavu dobio 340 kruna “namire” za Gurlittovo predavanje. Uz predavanje tiskana je i publikacija s Gurlittovom studijom: “Osnivanje gradova”. Pozivnicu kao i publikaciju oblikovao je Viktor Kovačić. Povodom zaključenja natječaja ban Slavko Cuvaj 2. listopada brzojavom će se zahvaliti i pozdraviti: “Otmjene goste sa živom željom da se pitanje koje je sabrala toli odlične umnike sretno rieši na diku svih suradnika i na ponos milog nam Zagreba.” Cuvaj će brzojavno čestitati na uspjehu i Kovačiću, radujući se, što će “skoro vidjeti umni plod” njegova “nastojanja”.




D. Plavšić, Poslije izložbe natječajnih radnja za regulaciju Kaptola i okolice, Ilustrovani Obzor, Zagreb, 1908.




Sukladno natječajnom programu, odmah nakon žiriranja natječajne su osnove predstavljene na izložbi. Gradsko je poglavarstvo organiziranje izložbe povjerilo KHA. Izložba je održana u Umjetničkom paviljonu od 4. do 18. listopada. No, zbog velikog interesa javnosti produžena je do 25. listopada. Opširan prikaz izložbe u “Ilustrovanom Obzoru” dat će Dušan Plavšić.  “Izložba natječajnih osnova za izgradnju Kaptola i okoliša prošla je”, piše Plavšić, “a da nije naišla na ono shvaćanje u našoj publici i mjerodavnim kuugovima, koje se je to obzirom na važnost predmeta, kome je bila posvećena, moglo očekivati. Onaj nešto življi interes, koji se bio pokazao pri dolasku evropskog kapaciteta, prof. Gurlitta i prigodom njegovog predavanja, brzo je opet iščeznuo. U prvom redu su tome krivci važni politički dogadjaji naših dana, koji su zaokupili sve slojeve našeg pučanstva, a u drugom redu moramo priznati, da se je tridesetogodišnjom apsolutističkom i uskogrudnom praksom mjerodavnih faktora, naše općinstvo uljuljalo u uvjerenje, da u takovim pitanjima u opće nema riječi. Oficijelni i neoficijelni vlastodršci su naprosto dekretirali, što i kako se ima učiniti na javno mijenje nije se nitko obazirao, dapače ono se perhoresciralo. Ta tek nedavno smo to vidjeli kod natječaja za vladinu palaču na Markovom trgu, kada se kod zelenog stola vladinog gradjevnog odsjeka, preko uspjeha toga natječaja prešlo na dnevni red i gradnja dekretirana sasma u duhu dosadanje nerazložne i uskogrudne prakse.”





V. Kovačić, Natječajni projekt za regulatornu osnovu Kaptola i okolice "Atrium ecclesiae - Forum populi, 1908. (izvor: MK-UZKB-OVK)




Kao što je rečeno najviše je podataka sačuvano o Kovačićevom natječajnom radu naslovljenom: „Atrium ecclesiae, forum populi“. Polazeći od smjernica natječajnog programa arhitekt Kovačić prostor Kaptola i okolice dijeli na tri cjeline- Kaptol, Vlašku ulicu i Dolac. Središnji je zona regulacijske osnove Kaptolski trg. U užem smislu ova zona Kovačićevim planom obuhvaća prostor neposredne okoline zagrebačke katedrale omeđenog s istoka katedralom, sa sjevera Nadbiskupskim sjemeništem, s juga Bakačevom ulicom te sa zapada kanoničkim kurijama. U širem smislu ova se zona proteže na sjeveru do franjevačke crkve, na istoku do ulice Ribnjak, na zapadu do Opatovine te na jugu do Bakačeve ulice. Druga je prostorna cjelina Dolca smještena zapadno od Kaptola. Prema Kovačićevoj osnovi ova zona obuhvaća prostor omeđen Kaptolom, Bakačevom ulicom, te ulicama Pod zidom, Potok, Skalinskom i Opatovinom. Najznačajnija odstupanja Kovačić je načinio na prostoru Bakačeve ulice, jugoistočno od katedralnoga sklopa. Naime on ovu cjelinu proširuje prema jugoistoku na Vlašku ulicu. U tako proširenom obliku Kovačićeva je regulacija obuhvatila cjelokupan prostor između katedrale, Trga bana Jelačića, te Bakačeve, Jurišićeve i Draškovićeve ulice do Ribnjaka.





V. Kovačić, Natječajni projekt za regulatornu osnovu Kaptola i okolice "Atrium ecclesiae - Forum populi, 1908., Ilustrovani Obzor, Zagreb, 1908.



Središnje mjesto Kovačićeve regulacijske osnove je Kaptol. Upravo na prostoru Kaptolskog trga Kovačić će primijeniti novi koncept planiranja povijesnog središta koji obuhvaća ne samo važna komunalna pitanja, već i njegove povijesne, umjetničke i simboličke vrijednosti. U tom je kontekstu prostor Kaptola za članove Kluba hrvatskih arhitekta duhovno središte nacionalnog identiteta prožeto povijesnom slojevitošću i simbolikom. Iz tog je razloga u središtu pozornosti ovog natječaja Hrvatska povijest i njeni nacionalni junaci koje Kovačić wagnerijanskom patetikom uzdiže do mitološke razine nacionalnog panteona. U središtu tog mitskog panteona nalaze se obitelji Zrinskih i Frankopana kao simboli otpora tuđinskoj vlasti.

Kovačić na prostoru Kaptolskog trga predviđa čitav niz komunalnih zahvata koji se u širokom rasponu kreću od nivelacije terena radi usklađivanja znatnih visinskih razlika, podzemne infrastrukture poput vodovoda i kanalizacije, uređenja prostora partera, postavljanja tramvajskih tračnica do sadnje drvoreda. Ono što ga razlikuje od jednoobraznog inženjerskog regulatornog pristupa je, kao što je istaknuto, uvažavanje povijesnih, umjetničkih i simboličkih vrijednosti prostora. Glavno načelo koje je postavio  pri uređenju i regulaciji Kaptola je, „ne dirati ili što je moguće manje dirati u historijski razvitak ulica.“ U tom kontekstu Kovačić uvažava povijesnu slojevitost prostora a zatečenu arhitekturu tretira kao vrijedne povijesno umjetničke spomenike koje treba zaštititi od propadanja.





V. Kovačić, Natječajna studija za regulatornu osnovu Kaptola i okolice, prostor pred Katedralom, 1908. (izvor: MK-UZKB-OVK)




Kako bi vratio narušeni povijesni integritet prostora i arhitekture Kaptolskog trga Kovačić predlaže restituciju srušenog renesansnog zida ispred katedrale. Restutuciju ovog zida Kovačić kao i većina stručnjaka smatralo je nužnom. Restitucijom zida Kovačić prostor Kaptola simbolički dijeli na dvije cjeline- svjetovnu Forum populi (Narodni trg) i duhovnu Atrium eccslesiae (Crkveni trg ili atrij). No, bitno je istaknuti da restitucijom nekadašnjeg zida Kovačić ne radi tek njegovu puku imitaciju, već se odlučuje za potpuno novu kreaciju u službi arhitektonskog obogaćenja prostora. Kovačić katedralni sklop zatvara monumentalnim trijemom koji kompozicijski i stilski nastoji uskladiti s pročeljem katedrale.

Restitucijom nekadašnjeg zapadnog zida Kovačić pred katedralom formira prostor atrija ili malog katedralnog trga tzv.„Atrium eccslesiae“. Pod atrija prema projektu trebao bi biti popločen nepravilnim kamenim pločama i ukrašen antiknim kamenim sarkofazima. Na sjevernoj strani atrija, između kule Severnik i srednje sjeverne kule Kovačić interpolira novi dvokatni objekt za smještaj kaptolske biblioteke, arhiva i riznice. Za  monumentalan ulaz u objekt  Kovačić koristi nekadašnji portal katedrale koji je demontiran uoči izgradnje novog pročelja katedrale s neogotičkim tornjevima. Ostatak sjevernog kaptolskog zida u smjeru prema istoku Kovačić zadržava u cijelosti. No iako zadržava zid, Kovačić radikalno mijenja njegov izvorno obrambeni karakter arkadama s ciljem povezivanja katedralnog sklopa s parkom Ribnjak.





V. Kovačić, Natječajna studija za regulatornu osnovu Kaptola i okolice, pogled iz Bakačeve ulice, 1908. (izvor: MK-UZKB-OVK)




Za razliku od  katedralnog trga, zapadno od restituiranog kaptolskog zida, Kovačić predviđa prostor javnog trga, tzv. „Forum populi“. „Južnu stranu „Foruma populi“ kod kule Nebojan, Kovačić odvaja od Bakačeve ulice i Trga bana Jelačića „dverima“. U donjoj zoni prema Kovačićevoj zamisli, nalaze se nadsvođeni prolazi za pješake i tramvaj. Između prolaza je monumentalan neoklasicistički portal koji vodi u unutrašnjost dveri sa kapelicom sv. Jurja u spomen na zagrebačkog biskupa Juraja Haulika. Tramvajski je promet prema njegovom projektu trebao prolaziti zapadnom stranom trga. Kanoničke kurje koje se nalaze na zapadnoj strani trga Kovačić u projektu regulacije zadržava. U kutu između dvera i arkadnog trijema ispred katedrale Kovačić smješta na visokom postamentu konjanički spomenik narodnom junaku Nikoli Zrinskome. Na suprotnoj, sjevernoj strani strani trga Kovačić predlaže izgradnju kružnog paviljona tramvajske čekaonice i javnog WC-a. Ovaj mali paviljon Kovačić smješta ispred Nadbiskupskog sjemeništa i sa sjeverne ga strane zaklanja zelenilom.




V. Kovačić, Alternativa natječajnog projekta za regulatornu osnovu Kaptola i okolice, 1908. (izvor: MGZ)



Tijekom rada na natječajnom projektu Kovačić je izradio najmanje dvije dodatne alternative. Prvu od njih naziva „Narodna ideja“, a drugu jednostavno „Alternativa“. U prvoj alternativi, Kovačić u cijelosti restituira zapadni zid pred katedralom tako da u središnju zonu arkadnog trijema umjesto triju arkada, na mjestu gdje se nekad nalazila Bakačeva kula, postavlja polukulu- monumentalni mauzolej „za narodne mučenike“ Petra Zrinskoga i Frana Krstu Frankopana. Ulaz u kulu planiran je iz atrija, kroz veliki nadsvođeni portal ukrašen kipovima svetaca.

Druga alternativa projekta bitno mijenja karakter natječajnog projekta. Ovu varijantu Kovačić razrađuje bez arkadnog trijema. Umjesto trijema Kovačić pred katedralom planira nisku metalnu ogradu s kamenim stupcima i dvjema manjim kulama između kojih je prolaz ka katedralnom atriju. Zanimljivo je da je slično rješenje uređenje prostora pred katedralom 1905. godine ponudio i njegov glavni oponent Hermann Bollé. Druga radikalna izmjena je promjena položaja ulaznih dveri na kaptolski trg i spomenika Nikoli Šubiću Zrinskom. Umjesto pred Bakačevom ulicom u ovoj alternativi Kovačić dveri i konjaničku skulpturu postavlja na sjevernu stranu trga uz Nadbiskupsko sjemenište. Od prvotne osnove Kovačić jedino zadržava dvokatni objekt kaptolske biblioteke, arhiva i riznice s rekonstruiranim portalom stare katedrale.




V. Kovačić, Natječajni projekt za regulaciji Kaptola i okolice, studija prostora Pod zidom, 1908. (izvor: E: Šen, Arhitekt Viktor Kovačić, mapa - monografija, Zagreb, 1927.)



Urbanistički mnogo zahtjevnija bila je izrada natječajnog projekata regulacije Dolca i Vlaške ulice. Naime na tim se potezima natječajnim programom traže opsežni komunalni zahvati te izgradnja nekoliko novih gradskih blokova. Prema Kovačićevoj natječajnoj osnovi zona Dolca obuhvaćala je  prostor omeđen Kaptolom, Bakačevom ulicom, te ulicama Pod zidom, Potok, Skalinskom i Opatovinom. Pri izradi projekta Kovačić se koncentrirao na pet glavnih problema- nivelaciju terena, rušenje zatečenih objekata, izgradnju novih blokova, uspostavu trga ispred crkve sv. Marije i prometno povezivanje. Polazeći od natječajnog programa, Kovačić na prostoru Dolca predviđa predviđa dotrajalosti i loših higijenskih uvjeta svih zatečenih objekta, osim crkve sv. Marije. Umjesto njih planira se izgradnja nekoliko novih gradskih blokova oko tržnog trijema kojim dominira crkva sv. Marije. Zanimljivo je da sam plato trga na Dolcu Kovačić nije namjeravao iskoristiti za tržnicu. Naime, njegova je namjera bila da trg na Dolcu uredi dvoetažno. Gornja je ploha zamišljena kao gradski trg, dok je donja podzemna etaža zamišljena kao tržnica.

Ne manje zahtjevniji zadatak bila je i regulacija Vlaške ulice. Kovačić na prostoru Vlaške ulice predviđa potpuno rušenje zatečenih objekata te uspostavu novih uličnih poteza i trgova. Riječ je o velikom prostoru koji na sjeveru graniči sa katedralnim kompleksom, na zapadu s Bakačevom ulicom i Trgom bana Jelačića, na jugu s Jurišićevevom ulicom a na istoku s Ribnjakaom i Draškovićevevom ulicom. Na tom prostoru Kovačić planira izgradnju čak pet velikih gradskih blokova.





S. Podhorsky, Natječajni projekt za regulatornu osnovu Kaptola i okolice "Lada", 1908. (izvor: MK-UZKB-OSP)



Kao što je rečeno o natječajnim osnovama ostalih sudionika natječaja znamo vrlo malo. Od drugonagrađenog rada arhitekta Stjepana Podhorskog sačuvan je tek jedan crtež i nekoliko skica, dok su radovi Dionisa Sunka i Vjekoslava Bastla izgubljeni. No, za pretpostaviti je da su u temeljnim polazištima radovi članova KHA bili vrlo slični. O ovome nam najbolje svjedoči natječajni crtež Podhorskog iz 1908. na kome je prikazan prostor pred katedralom. Podhorsky kao i Kovačić predlaže restutuciju nekadašnjeg katedralnog zida. Na tu je temu Podhorsky nakon natječaja izradio još dvije studije. Prva nastaje tijekom tijekom 1912. a druga 1935. godine. U sve tri varijante Podhorsky predlaže restituciju kaptolskog zida. Također poput Kovačića i Podhorsky je namjeravao na samom početku Bakačeve ulice postaviti na visokom postamentu konjaničku skulpturu Nikole Šubića Zrinskog a o čemu nam svjedoći nekoliko njegovih sačuvanih skica. Nažalost, projekt uređenja šire kaptolske okolice arhitekta Podhorskog nije sačuvan. O njemu se vrlo šturo govori u izvještaju ocjenjivačkog suda. No, kako je Podhorsky ispred KHA bio autor prijedloga natječajnog, za očekivati je da se njegova natječajna osnova nije mnogo razlikovala od zacrtanih programskih načela.




V. Kovačić, natječajni projekt za regulatornu osnovu Kaptola i okolice, studija prostora Dolca, 1908. (izvor: E: Šen, Arhitekt Viktor Kovačić, mapa - monografija, Zagreb, 1927.)



Nakon što se stišala euforija oko izložbe natječajnih radova u Umjetničkom paviljonu, Viktor Kovačić započeo je s pripremnim radovima za izradu izvedbenih projekata. U tom je kontekstu 23. prosinca 1908. godine s Gradskim poglavarstvom potpisao izjavu o izvedbi programnog projekta prema kojem bi se dala udesiti buduća regulatorna osnova za Kaptol i okolicu. U njoj izjavljuje, da je “pripravan izraditi programni projekt, koji će sadržavati glavna načela, prema kojem bi se dala udesiti buduća regulatorna osnova za Kaptol i okolicu... Za izradbu toga programnog projekta molim rok do 15. IV. 1909. a moguće je, ako mi sva dana budu na raspolaganje stavljena od strane odlučnih faktora, da ću moći tome i prije udovoljiti.” Konačno, 1. srpnja 1909. godine Kovačiću je “zapisničkim utanačenjem” povjerena ”izradba generalne regulatorne osnove za Kaptol i okolicu.” 172  Prema ugovoru s gradskim poglavarstvom Kovačić je prvo, tijekom 1910. izradio pretprojekte za regulaciju Kaptola, a godinu dana poslije i za regulaciju Dolca. No, potpuna regulacija prema Kovačićevim projektima nije nikada izvedena.




Pogled na Kaptol i Nadbiskupski dvor iz Bakačeve ulice na razglednici iz 1910.




POST FESTUM



1. siječnja 1914. godine na adresu već odavno ugasla Kluba hrvatskih arhitekta kanonik Prvostolnog kaptola, Ljudevit Ivančan uputio je prema svemu sudeći jedno vremenski zakašnjelo pismo. “Nastala je potreba“, pisat će on “velebnom Klubu arhitekta”, “da se čim prije započne sa gradnjom zgrade izmedju dviju kula sa sjeverne strane katedralne crkve, je to u prvom redu iziskuju interesi crkve, a nakon toga bi se pristupili k  uredjenju prostora pred samom crkvom. Budući da se pako gradnja te sgrade mora sagraditi u skladu sa urednjom ograde pred katedralom, to je prvostolni Kaptol zamolio veleslavno gradsko Poglavarstvo, da mu dopravi nacrte koji su prigodom natječaja za regulaciju Kaptola, kao najuspjeliji nagradjeni i nabavljeni, jer drži, da bi suvišno bilo opet novi natječaj razpisati. Ti su nacrti izloženi u kaptolskoj viećnici br. 27. od 11. do 13. siječnja 1914. od 9 do 12 sati prije podne i 3 do 4 poslije podne, pak se umoljava slavni naslov, da blagoizvolite nacrte proučiti, pak dne 29. siečnja u 10 sati prije podne u kaptolsku viećnicu na enquetu izaslati jednoga člana da zastupa mnienje sl. kluba, koji bi se nacrti imali za podlogu gradnje usvojiti i sa kojim eventualnim promjenami.”




Pogled prema Kaptolu i Dolcu na razglednici oko 1913.



Među izloženim osnovama u kaptolskoj vijećnici je i Kovačićev projekt, no u zaključku kanonikova dopisa jasno je istaknuto, da “gospoda od kojih potječu nacrti ne mogu biti izaslanici za enquetu kak se samo po sebi razumije.” Na taj način očito se nastojalo Kovačića u naprijed eliminirati iz svake daljnje rasprave u vezi kaptolske regulacije, mimo rezultata natječaja iz 1908. godine i nešto kasnije potpisanih ugovora s gradskom upravom. Tim povodom Kovačić će u nekoliko navrata pisati gradskom poglavarstvu. Prvi put 26. siječnja 1914. godine. “Primjećujem, stoji u zaključku Kovačićeva pisma, ”da ova anketa izgleda kao neko preispitanje već davno odlučenog natječaja, što nikako ne bi bilo provedivo, te što davno riješeni natječaj čini bezpredmetnim. Izim toga sam mnijenja, da se ima bez obzira na ine zaključke, svakako respektirati moj ugovor s gradskom općinom u pogledu izvedbe generalne regul. osnove, te molim, da mi se omogući istu što prije privesti kraju.”

Mnogo iscrpnije Kovačić će opisati slijed okolnosti koje su prethodile raspisu natječaja te događanjima koji su uslijedili nakon službenog prihvaćanja njegove regulatorne osnove u opširnom pismu, što ga je 9. ožujka 1918. uputio gradskom poglavarstvu.




V. Kovačić, Pismo Gradskom poglavarstvu, 9. 3. 1918. (izvor: MK-UZKB-OVK)




PISMO V. KOVAČIĆA GRADSKOM POGLAVARSTVU (9.3.1918.)


Veleslavnom
Poglavarstvu slob. i kr. glavnog grada

ZAGREB

PREDSTAVKA

ARHITEKTA VIKTORA KOVAČIĆA

u predmetu regulacije Kaptola i okolice


Zimi godine 1906/907 porušene su stare gradjevine  ispred stolne crkve a da se nije prije zrelo promišljenim nacrtima naprijed odredila regulacija trga pred crkvom te Kaptola i njegovog okoliša. Iza kako je banskom naredbom od 2. XII. 1907. obustavljeno izvodjenje nadogradnje uz jugo- zapadnu kulu nadbiskupskoga dvora na Kaptolu, sazvalo je gradsko poglavarstvo na dan 23. prosinca 1907. anketu, koje je pitanje u jednu ruku uslijed nedovoljne priprave bilo zastalo na mrtvoj jednoj točki, dok je u drugu ruku preuranjenim i prenaglim porušenjem Bakačeve kule i okolišnih gradjevina postalo teško reči goručim.

Članovima ove ankete bili su izaslanici grada, prvostolnog Kaptola, društva inžinira i arhitekta, graditelj stolne crkve gradjevni savjetnik Hermann Bollé i zastupnik gradskog gradjevnog ureda gradjevni savjetnik Milan Lenuci. Predmetom su rasprave u ovoj anketi bili nacrti datirani 5. rujna 1907. što su ih u zajednici bili izradili graditelj stolne crkve i gradski gradjevni ured u svrhu uredjenja onoga dijela Kaptola, koji leži naposredno ispred stolne crkve.

Iza kratke rasprave, tijekom koje je požaljeno, da se tek iza porušenja starih gradjevina kuća naći rješenje, budnu gore navedeni nacrti zabačeni s razloga, što nisu ni praktički zadovoljavali onim principima, koji vrijede za umjetničko izgradjivanje gradova. Kao glavna njihova pogreška bilo je istaknuto to, što se nisu bili obazreli na uredjenje okoliša Kaptola. U svrhu konačnog rješenja pitanja regulacije ovoga dijela grada predložila je anketa raspis javnog natječaja.




Pogled na Kaptolski trg na fotografiji iz 1904.



Kod natječaja, koji bje raspisan 15. lipnja 1908. u svrhu postignuća nacrta za regulaciju Kaptola i njegova okoliša budne projekt potpisanoga velikom većinom glasova dne 13. listopada 1908. nagradjen prvom nagradom. Nakon dugotrajnih pregovora izmedju gradskog poglavarstva, dotično Odbora za regulaciju Kaptola i okolice, te potpisanoga, koji su potrajali od 24. studenog do 1908. do 16. lipnja 1909. a kretali su se oko načina sukcesivnog i svrsishodnog rada potpisanog pri izradjivanju generalne regulacione osnove, te odredjenja jednog točnog programa, povjerena bje potpisanome temeljem zaključka sjednice gradskog zastupstva od 1. ožujka 1908. te na osnovu zapisnika od … 1. srpnja 1909. koji… vrijedi kao formalna pogodba izradba regulacijonog projekta za gradske dijelove Kaptol, Dolac i Vlašku ulicu.

Prema sadržaju ovoga ugovora imao je potpisani na osnovu programa, što ga je on sam izradio i predložio a prihvaćen je i aprobiran po Odboru za regulaciju Kaptola i okolice 4. lipnja 1909., za ovu regulaciju ponajprije izraditi jedan predprojekt u mjerilu 1: 440, koji je predprojekt iza rasprave s odborom za regulaciju Kaptola i okolice, koji je u tu svrhu imenovan… imao služiti kao bezuvjetna osnova za izradjivanje definitivnoga projekta. Definitivni projekt treba da sadržaje: nacrt u mjerilu 1: 1440, nacrt u mjerilu 1: 500, skice eventualne javne zgrade na Kaptolu…. Šest perspektivnih skica i tiskani ilustrirani opis u 100 primjeraka.





Pogled s katedrale na Dolac prije rušenja




Na žalost morao je potpisani- što nigdje drugdje u svijetu nije običaj- sam svrsi shodno izraditi podloge za situacijone nacrte 1: 1440 i 500…. Kako je u ono vrijeme nova katastarska izmjera grada u mjerilu 1: 1000 bila u pripravi činilo se je potpisanome ispravno da pričeka tu izmjeru, a da počne odmah s izradjivanjem podloga t. j. situacijonoga nacrta u mjerilu 1: 500 te da projekt izradi na ovoj podlozi… Sasvim je prirodno, da je izvodjenje gore spomenutoga situacijonog nacrta… iziskivalo dulje vremena nego što je to bilo predvidjeno, pa je potpisani gradskom poglavarstvu predao dne 17. svibnja 1910. predprojekt, a 15. srpnja 1910. na osnovu posebnog poziva uzdušne prosjeke kroz neke označene ulične crte.

Predprojekt se je sastojao iz situacijonog nacrta 1: 500, nekoliko uzdužnih prosjeka a osim toga bila mu je još priložena alternativa za regulaciju Kaptola. Onaj je predprojekt kao takav bez prigovora primilo i gradsko poglavarstvo i Odbor za regulaciju Kaptola i okolice. U smislu ugovora trebao je sada Odbor za regulaciju Kaptola i okolice ovaj projekt raspraviti… da potpisanom na osnovu na taki način prihvaćenog predprojekta omogući izradbu definitivnog projekta.

Ali to se nije dogodilo. Odbor za regulaciju Kaptola i okolice riješio je jedno… odredjenje gradjevnog pravca i nivelete ulice Pod zidom i to 10. kolovoza 1910. a gradsko ju je zastupstvo 5. rujna prihvatilo. Kako odbor… nije raspravljao i prihvatio čitav projekt bje gore navedenim postupkom bez krivnje potpisanoga jedan dio regulacije prije izvedenja čitavog definitivnog nacrta pretečen… 





Izgled Dolca prije rušenja 




Ali Odbor za regulaciju Kaptola i okolice nije ni u napredak riješio uručeni i primljeni projekt, kako je to u smislu ugovora bio dužan učiniti. Kako je medjutim izbilo pitanje, kako bi se Dolac regulirao za tržne svrhe, primio je potpisani ipak dopisom gradskog poglavarstva od 13. studenoga 1911. kategorički poziv, da uruči u “u najkraćem roku definitivni nacrt za regulaciju ulice Pod zidom i Dolac.”

Unatoč tome, što u protivštini s ugovorom od 1. srpnja 1909. predprojekt od Odbora nije bio riješen, dotično sprebiran, to potpisani uslijed toga nije bio ni opunovlašten ni dužan da izradi definitivne nacrte, uručio je on ipak 2. prosinca 1911. jedan “definitivni nacrt za regulaciju Dolca i okolice… .

Budući da u protivštini s ugovorom od 1. srpnja 1909. uručeni predprojekt potpisanoga od Odbora nije još uvijek bio uzet u pretres, … budući da je nadalje potpisani konstatirao, da se gradski gradjevni ured bavi izradjivanjem nacrta za regulaciju Kaptola… najposlije budući je potpisani u ostalom zamijetio, da se u gradskom gradjevnom uredu kopira podloga 1: 500, t. j. situacijoni nacrt tadanjega stanja, što ju je on velikim trudom i troškom sam bio izradio, upravio je potpisani 20. rujna 1912. gradskom poglavarstvu pismenu zamolbu… moleći što skorije riješenje urušenoga projekta, na što je potpisani poslije tri mjeseca primio odluku … sadržaja, da će se “taj predmet uzeti u raspravu, kad za to nastane potreba i zgodne prilike.”





Splavnica na fotografiji nastaloj oko 1911.



Nakon dalnjih dviju godina, tijekom kojih Odbor za regulaciju Kaptola i okolice unatoč dopisa gradskog poglavarstva od 27. prosinca 1912. … još uvijek nije bio riješio uručeni predprojekt, sazvao je prvostolni kaptol na dan 29. siječnja 1914. jednu anketu. Budući da je program ove ankete “izbor jednog prigodom svojedobnog natječaja nagradjenog projekta za regulaciju Kaptola” lako mogao dovesti do sasvim izlišnog zamršivanja utvrdjenih već činjenica, objasnio je potpisani dopisom od 29. siječnja 1914. upravljenim na gradsko poglavarstvo…svoje stajalište, moleći ponovno, da se njegov predprojekt riješi. Na ovaj svoj dopis nije potpisani dobio nikakova odgovora, te njegov urušeni predprojekt još sve do danas nije od Odbora za regulaciju Kaptola i okolice niti pretresen niti prihvaćen.

Medjutim je ali na osnovu naručbe gradskog poglavarstva izradjen u mjerilu 1: 500 sadreni model onih dijelova grada, koji se imaju regulirati… S obzirom na onaj dio modela, koji opsiže Kaptol, treba istaknuti, da je taj dio izveden na isti način kao u projektu gradskog gradjevnog ureda iz godine 1907. koji je projekt na gore navedenoj anketi… kao potpuno nepodesan zabačen.

Ali time je i ignorirano sve, ne samo zaključak ankete od 23. prosinca 1907. već i natječaj, porota natječaja, zaključak gradskog zastupstva od 1. ožujka 1909., ugovor i rad potpisanoga…




Pogled na Bakačevu ulicu na razglednici s početka 20. st.



Iz svega poslije navedenoga mora potpisani konstatirati:

I. da je od dana uručenja projekta 17. svibnja 1910. do danas proteklo gotovo osam godina, a da projekt nije u smislu ugovora od 1. srpnja 1909…. uzet u pretres dotičnog  u smislu zaključnog dijela aprobiranog programa od 4. lipnja 1909…. čime se potpisanomu bez njegove krivnje onemogućuje da izradi definitivni projekt, koji bi se u cijelosti u roku od devet mjeseci računajući od dana odobrenja predprojekta morao uručiti.

II. da gradski gradjevni ured služeći i ne služeći se projektima potpisanoga izradjuje elaborate… Na taj su način u ostalom u protivštini sa zaključkom gradskog zastupstva od 1. ožujka 1909. dvostruke sile zaposlene oko jedne te iste zadaće t. j. osnivanja regulacijonog projekta Kaptola okolice, od kojih je sila barem jedna bilo iz stvarnih bilo iz ekonomskih razloga suvišna.

III. da u smislu ugovora samo definitivni nacrt postaje vlastničtvo gradske općine i da su uporabom predprojekta dotično podloge 1: 500 što ju je potpisani sam izradio, tangirana i povrijedjena autorska prava potpisanoga.

IV. u raspravljanju ovog po grad tako važnog pitanja vlada nazor, da autor tako nada sve kompliciranog projekta, dok bi baš usrdni zajednički rad s njime bio bezuvjetni preduvijet, da taj regulacijoni projekt, koji se ima priljubiti prilikama, potpuno uspije. Svaki gospodar, pa i onaj najjednostavnije kuće, raspravit će i dogovoriti program i projekt te kuće u najtjesnijem dogovoru s arhitektom.




Stara Vlaška ulica na fotografiji nastaloj oko 1941.




Budući, da je u tome pitanju od početka do danas prošlo gotovo deset godina, smatrao je potpisani nužnim, da razvoj toga pitanja opširno prikaže, te da na osnovu ovoga prikaza zamoli, da se njegov gotovo prije osam godina uručeni projekt u smislu zaključka gradskoga poglavarstva od 1. ožujka 1909. predloži za to imenovanom odboru za regulaciju Kaptola i okolice, da ga ovaj na osnovu prihvaćenog programa od 4. lipnja 1909. odobri, kako to propisuje postojeći ugovor od 1. srpnja 1909. da se time potpisanome omogući ugovoreno izradjivanje definitivnog projekta. Pravodobno ali ne prenaglo konačno riješenje pitanja regulacije dijela grada oko stolne crkve iziskuje kao eminentno javno pitanje potpunu odgovornost svih onih koji kod toga učestvuju. Prema onome, što je doslije izneseno, mora potpisani svaku odgovornost za to, da se do danas nije došlo do izradjivanja i uručenja odnosnog definitivnog nacrta, što se njegove osobe tiče otkloniti.” 

U ZAGREBU, dne 9. ožujka 1918.