Pretraži ovaj blog

Učitava se...

utorak, 21. veljače 2012.

MOJA KULTNA PLOČA


CHICK COREA THE MAD HATTER
Polydor 1978.

Piše: Krešimir Galović








Jedna od ploča koje u mojoj diskoteci zauzimaju počasno- kultno mjesto je The Mad Hatter  legendarnog jazz pijaniste Chick Coree. Povezanost s ovom pločom duga je vijeka, neugodno mi je priznati, ali ona traje već tridesetak godina. Prvi put sam je čuo kad smo kao klinci, moji frendovi Petla, Trib i ja, ili kako su nas tada zvali Trio Fantastikus, preslušavali u sobici na katu Tribove kuće jazz ploče Tribovog starijeg brata. A on je, neću lagati, odista imao fascinantnu kolekciju jazz ploča. Sa strahopoštovanjem smo za naših skrivenih seansi vadili iz plastičnih ovitaka ploče, mahom ECM- ove vinile i to sve zaredom originalke, koje su u nas tada bile prava rijetkost. Tada sam se po prvi put susreo s mnogim imenima čija me virtuoznost opčinila već nakon prvog slušanja, primjerice: Ralph Towner, John Abercrombie, Keith Jarrett, Jan Garbarek ili Terje Rypald. Ustvari, iz današnjeg mi kuta zvuči gotovo nevjerojatno, ali prva jazz iskustva stjecali smo upravo slušajući avangardni jazz. Jedino što sam tada znao o jazzu bio je Luis Armstrong ili to, da ono što svira moj tetak na trubi, a kad ne svira na sprovodima, da se to zove jazz i da su na to mnogi gledali s podsmjehom, uključujući i mena, tada vatrenog obožavatelja The Sweeta i Suzie Quatro. Ta tko je uostalom vidio u sedamdesetim svirati a kamo li slušati jazz. Jedina pjesma koja je tada imala nekakve veze s jazzom i koju smo do iznemoglosti kao klinci vrtili na slingu, bila je: „Kad ja i moj miš sviramo jazz“ Dade Topića i onog što je ostalo od legendarne grupe Time.


I onda smo se tako jednog dana, Petla, Trib i ja dokopali ploče The Mad Hatter, koju je netom objavila beogradska izdavačka kuća RTB. Bilo je to 1979. godine. Ustvari, ono što nas je privuklo toj ploči bile su krajnje, za nas tada neobične prve tri uvodne kompozicije s violinama, violama i čelom: The Woods, Tweedle Dee i The Trial, nakon kojih je uslijedio veličanstveni jazz- prava erupcija opakih aranžmana, zvukova i emocija koje su naprosto prštale, praćene bjesomučnim solima Chick Coree na miny- moogu (tada sam prvi put ustvari doznao što je to miny- moog), Herbie Hancocka na klavijaturama i Joe Farrella na flauti i tenor saxu. I dakako, veličanstven vokal Gayle Moran pračen impresivnom duhaćom sekcijom. 




Chick Corea & Gayle Moran
 

Ubrzo toga skupio sam nešto džeparca i otišao u RTB-ovu trgovinu po Coreinu ploču. Dakako, čika trgovac za pultom, odjeven u plavu kutu, nije razumio što sam od njega zatražio, sve dok nisam upro prstom na jednu neuglednu policu na desnom zidu trgovine a na kojoj su se nalazile ploče za koje mahom nitko nije pokazivao interesa- tamo neka klasika i jazz ili kako je jedan moj prijatelj iz osnovnjaka, odgovarajući na pitanje iz povijesti o uzrocima Drugog svjetskog rata, tih godina provalio, valjda čuvši nas kako oduševljeno pričamo o jazzu: „Drugarice učiteljice rat je počeo jer se proširio džez među narodima.“



1."The Woods" – 4:26
2."Tweedle Dee" – 1:08
3."The Trial" – 1:40
4."Humpty Dumpty" – 6:30
5."Prelude to Falling Alice" – 1:19
6."Falling Alice"  – 8:18
7."Tweedle Dum" – 2:51
8."Dear Alice" (Gayle Moran) – 13:07
9."The Mad Hatter Rhapsody" – 10:44

 



 
Chick Corea - Piano, Synthesizer, Marimba, percussion, vocals, Arrangement
Stewart Blumberg - Trumpet
John Rosenburg - Trumpet
John Thomas - Trumpet
Ron Moss - Trombone
Joe Farrell - Tenor Saxophone, Flute, Piccolo
Herbie Hancock - Electric Piano on Falling Alice and The Mad Hatter Rhapsody
Jamie Faunt - Bass
Eddie Gomez - Bass
Steve Gadd - drums
Harvey Mason - drums
Gayle Moran - vocals
Charles Veal - Violin
Kenneth Yerke - Violin
Denyse Buffum - Viola
Michael Nowack - Viola
Dennis Karmazyn - Cello

 
Chick Corea
 
 







Nema komentara:

Objavi komentar