ARHITEKT STJEPAN PODHORSKY (1875.-1945.)

Stambena uglovnica i ljekarna Gayer (K'Crvenom križu)
Ilica 79/Kačićeva ulica 2


Piše: Krešimir Galović ©

Stambena kuća i ljekarna Gayer (K'Crvenom križu), foto.: K. Galović, 2006.

Jedno od najljepših ostvarenja zagrebačke secesije je stambena uglovnica i ljekarna Gayer (Ljekarna K'Crvenom križu) arhitekta Stjepana Podhorskog. Projekt za kuću i ljekarnu naručio je od Podhorskog poznati zagrebački ljekarnik Ladislav Gayer. Građevnu je dozvolu od Gradskog poglavarstva zatražio 22. kolovoza 1907. godine, a odobrena je 9. rujna. Glavnina građevnih radova obavljena je tijekom proljeća 1908. godine i do ljeta radovi su bili privedeni kraju. Uporabnu je dozvolu Ladislav Gayer zatražio 21. srpnja 1908. Nakon obavljenog očevida, stambena (uporabna) dozvola kući Gayer odobrena je 25. srpnja 1908. godine.

S. Podhorsky, projekt kuće Gayer, 1907., izvor: DAZ/GPZ

Kuća Gayer dvokatni je uglovni objekt s podrumom i potkrovljem. U prizemlju kuće su se nalazile poslovne prostorije i skladište s apotekom na uglu, te jedan dvosoban stan s pogledom na Kačićevu ulicu. Na prvom i drugom katu nalazila su se dva stana. Manji, dvosoban s pogledom na Kačićevu ulicu, i veliki četverosoban stan s pogledom na Kačićevu ulicu i Ilicu. Do stanova se dolazilo zavojitim stubištem kroz glavni ulaz u Kačićevoj ulici. Jedan krak stubišta vodio je do manjeg dvosobnog stana, a drugi do velikog stana. Dvosobni je stan imao vrlo jednostavnu prostornu organizaciju. Imao je manju predsobu iz koje se ulazilo u dvije sobe orijentirane na Kačićevu ulicu, te  u kuhinju, izbu, zahod i kupaonu orijentirane k dvorišnoj strani. U veći se stan ulazilo kroz vrlo usko i dugo predsoblje, koje je povezivalo glavne sobe orijentirane prema Kačićevoj ulici i Ilici, te prateće prostorije- kuhinju, izbu, sobu za služničad i sanitarne prostorije, smještene s dvorišne strane. Najreprezentativnija je bila soba smještena u ulovnom dijelu s pogledom na tadašnji Ilički trg (danas Britanski trg op.a.). 

Kuća Gayer snimljena 1928., izvor: MGZ

Glavni akcent kuće je na reprezentativnom uglovnom dijelu koji Podhorsky kompozicijski oblikuje u tri cjeline: prizemlje s ulazom u apoteku, objedinjenu zonu prvog i drugoga kata, te kupolu s tamburom. U povezivanju etaža prvog i drugog kata dokida se horizontalna podjela, a naglašava vertikalna povezanost. Vertikalno povezivanje središnjeg dijela pročelja osobito je naglašeno s dva izdužena bočna erkera. Horizontalna podjela naglašena je samo između prizemlja i prvog kata, te između drugog kata i potkrovlja (tambura kupole). U zoni prizemlja nalazi se središnji ulaz u apoteku s četiri bočna izloga. Zonu prizemlja od gornjih etaža odvaja balkon na istaknutim konzolama. Balkon je ukrašen s metalnom ogradom. Središnju zonu pročelja omeđuju dva bočna erkera a u zoni krovišta masivan potkrovni vijenac koji nosi tambur s kupolom. Prozorskim osima podijeljeno na dvije etaže. U zoni prvog kata nalaze se dva prozora s središnjim balkonskim vratima, dok se u zoni drugog kata nalaze tri prozora.

Kuća Gayer, pročelje u Kačićevoj ulici, foto.: K. Galović, 2006.

Veliki značaj Podhorsky također daje i istočnom pročelju kuće u Kačićevoj ulici, gdje se nalazi glavni ulaz u stambeni dio. Naglasak je na središnjoj zoni pročelja s uvučenom ostakljenom prozorskom nišom glavnog stubišta, ukrašenom dorskim stupovima i reljefom. Stubište u neprekinutoj vertikali povezuje zonu prvog i drugog kata. U zoni potkrovlja nalazi se polukružna mansarda sa stožastim krovištem. Znatno skromnije riješeno je sjeverno pročelje prema Ilici koje je u potpunosti reducirano. U korištenju dekora Podhorsky je na kući Gayer krajnje suzdržan, prozorske su profilacije pojednostavljene, a klasična profilacija potkrovnog vijenca izostavljena. Kao jedinu dekoraciju između prozorskih osi Podhorsky umeće glatke pravokutne plohe. Tek na istočnom pročelju u središnjoj zoni prozorske niše umeće dva dorska stupa aludirajući na taj način u sveukupnoj kompoziciji na arhitektoniku antičkog hrama. Glavni je naglasak na poigravanju s masama i volumenima što čitavoj kompoziciji u prostoru daje vrlo ekspresivan izraz.

Kuća Gayer, detalj s uglovnom kupolom, foto.: K. Galović, 2006.

U kontekstu zagrebačke arhitekture kuća Gayer najuspješnije je ostvarenje arhitekta Stjepana Podhorskog. S druge strane, u kontekstu njegova opusa, ona je posve netipično ostvarenje, rađeno u duhu bečke Wagnerove škole arhitekture. Koji su razlozi njegovog naglog priklanjanja Wagnerovom utjecaju ne znamo. No, glavne poticaje svakako treba tražiti u njegovom boravku u Beču, ali i druženju s Vjekoslavom Bastlom, koji je među prvima u zagrebačku arhitekturu na prijelazu stoljeća unio duh bečkog modernizma, odnosno secesije. Uz Viktora Kovačića, Bastl je jedan od glavnih nositelja novih strujanja u hrvatskoj arhitekturi. Nažalost, nakon kuće Gayer arhitektonski interesi Podhorskog u potpunosti su se udaljili od pozitivnih strujanja bečke moderne k eklektičkom historicizmu, kome je ostao vjeran do kraja života. Od 1910. godine Podhorsky svoj interes sve više preusmjerava k sakralnoj arhitekturi.

S. Podhorsky, palača Obrtnog zbora snimljena 1928., izvor: MK-UZKB-OSP

Osim uglovne kuće Gayer, arhitekt Podhorsky u Zagrebu je od 1904. do 1910. godine realizirao: vilu Heim (Ul. Ivana Gorana Kovačića 18, 1906.), zgradu Srpske pravoslavne općine i škole (Bogovićeva ulica 7, 1907.), palaču Obrtnog doma (Trg Ivana Mažuranića 13, 1909.-1910.), dogradnju kuće Šantl (Ilica 118/120, 1909.-1910.), te stambenu kuću Vlašić (Nazorova ulica 5, 1910.-1911.). U tom je razdoblju Podhorsky uspješno sudjelovao i na čitavom nizu natječaja, među njima na: natječaju za uređenje Trga Franje Josipa (Trg kralja Tomislava op.a.), natječaju za osnovu vladine palače na trgu sv. Marka, natječaju za regulatornu osnovu uređenja Kaptola i okolice i natječaju za regulaciju Trga Petra Preradovića. Jedan od najznačajnijih zagrebačkih projekata Podhorskog je projekt uređenja nekadašnjeg Jurjevskog groblja u gradski perivoj.

S. Podhorsky, projekt uređenja Jurjevskog groblja u perivoj, 1910., izvor: DAZ/GPZ

Uz novogradnje, Podhorsky je u Zagrebu tada izveo i čitav niz obnova i preinaka, poput obnove glasovite zagrebačke ljekarne Ključec kod Kamenitih vrata (1908.). No, najznačajniji doprinos Podhorskog u tom je vremenu bilo osnivanje Kluba hrvatskih arhitekta, koji će ostaviti neizbrisivog traga na razvoj hrvatske moderne arhitekture. Od 1910. godine Podhorsky svoje djelovanje u potpunosti preusmjerava izvan grada Zagreba. I dok su mu u Zagrebu glavni naručitelji bili bogati trgovci, obrtnici i rentijeri nekretnina, od 1910. glavni mu je naručitelj crkva.

S. Podhorsky, crkva Navještenja Marijina u Pribiću, foto.: S. Podhorsky oko 1912., izvor: MK-UZKB-OSP 

Od 1910. godine Podhorsky se u cijelosti posvetio sakralnoj arhitekturi i njenoj obnovi, i po tome je jedinstven u hrvatskoj arhitekturi. Za života izgradio je deset crkvi. No, točan broj objekata koje je obnovio i opremio inventarom nije utvrdiv. Znamo da je radio na obnovi i uređenju četrdeset objekata, no taj bi se broj mogao popeti i do stotinu. Veliki broj projekata za obnovu crkava i kapelica, te nacrta za oltare, crkvene prozore, klupe, propovjedaonice, krstionice i drugu opremu, izradio je posve besplatno. Podataka o njima uglavnom nema ili su vrlo šturi, tek po koja kratka zabilješka i skica u njegovim terenskim bilježnicama. 

S. Podhorsky, bazilika sv. Ćirila i sv. Metoda na Duvanjskom polju, izvor: MK-UZKB-OSP

U sakralnoj arhitekturi Podhorsky razvija dva temeljna tipa sakralnog prostora- centralni tip s kupolom koncipiran na osnovi grčkog križa i bazilikarni tip s kupolom koncipiran na osnovi latinskog križa. Ostvarivao ih je ili potpuno novom izgradnjom ili pregradnjom i nadogradnjom ranijih objekata. Najranije su crkva Navještenja Marijina u Pribiću i župna crkva sv. Trojstva u Krašiću, koje su izgrađene između 1911. i 1913. godine. Ostale su crkve izgrađene nakon Prvog svjetskog rata, između 1924. i 1944. godine: 

Bazilika sv. Ćirila i sv. Metoda na Duvanjskom polju, 1924. – 1943. (danas sv. Nikole Tavelića u Tomislavgradu)

Crkva sv. Mihaela Arkanđela u Sračincu, 1924. – 1925.

Crkva sv. Jurja u Đurđevcu, 1928. – 1929.

Crkva Presvetog Trojstva u Šebešiću (danas Mala Bosna) kraj Subotice, 1929. - 1931.

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Makarskoj, 1930. - 1940.

Crkva sv. Alojzija u Popovači, 1935. – 1938.

Crkva sv. Ante u Bihaću, 1938. - 1944. (srušena 1944. godine tijekom savezničkog bombardiranja)

Crkva sv. Jurja u Đurmancu, 1940. – 1943.

S. Podhorsky, studija crkve sv. Ante u Bihaću, 1938., izvor: MK-UZKB-OSP

Nakon Prvog svjetskog rata Podhorsky je u Zagrebu izveo još svega šest objekata: stambenu zgradu Ramuščak (Marulićev trgu 6, 1919.-1922.), dvojnu kuću Tolović (Medveščak 2, 1920.-1925.), kuću Mikulić (Tuškanac 47, 1923.-1924.), stambenu zgradu Beck (Domjanićeva ulica 15, 1929.-1930.), obiteljski mauzolej Podhorsky na Mirogoju (1929.-1931.), te Dom sv. Antuna (kazalište „Komedija“, Kaptol 9., 1936.-1939.).

S. Podhorsky, kuća Tolović, Medveščak 2, foto.: S. Marković, 1940., izvor: MK-UZKB-OSP

Arhitekt Stjepan Podhorsky umro je 13. rujna 1945. godine. Pokopan je istoga dana u obiteljskom mauzoleju na Mirogoju. Nad grobom mu je govorio dr. Matija Markov, koji je izrekao ove riječi: “Otišao si sa svijeta tiho i nečujno kao što si i živio. Radio si mnogo i nesebično. Zadužio si i crkvu i narod, a sa svijeta odlaziš kao siromah…”

(Qualis vita, finis ita).

S. Podhorsky, mauzolej obitelji Podhorsky na Mirogoju, foto.: K. Galović, 2006.