IZLOŽBA FOTOGRAFIJA JANE DABAC I JURANE HRASTE PAZITE DA NE ZGAZITE MALE LJUDE

IZLOŽBA ZA MALE LJUDE ILI IZLOŽBA O MALIM LJUDIMA

Galerija Matice hrvatske, Zagreb, 17. veljače 2012. – 2. ožujka 2012.

Piše: Krešimir Galović

U Galeriji Matice hrvatske u tijeku je izložba fotografija Jane Dabac i Jurane Hraste znakovita naziva ‘Pazite da ne zgazite male ljude!’ U svojim ‘aranžiranim’ fotografijama Jana i Jurana stvaraju jedan začudan, melankoličan i nadasve krhak svijet ‘malih ljudi’, koji su kako autorice ističu, neprimijećeni, ali prisutni. Metaforički svijet je to o onih često spominjanih (neprimijećenih) 99 posto koji su prisiljeni egzistirati u paralelnom svijetu koji nije stvoren po njihovim mjerilima- riječju, o svijetu koji nismo birali, u kome moramo paziti da nas ne zgaze. Prema riječima autora izložbe, povjesničara umjetnosti Vanje Babića: ‘Janini i Juranini mali ljudi djeluju duhovito, ali istodobno i dirljivo. Oni žive svoje živote u kojima se izmjenjuju sreća i nesreća, radost i tuga, ljubav i... ne, mržnju u ovim prizorima nije moguće osjetiti. Ali melankoliju i egzistencijalizam svakako jest.’ Iz njihovih fotografija kao da nas riječima opominje pjesnik  A. B. Šimić: ‘Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!’ 

Ideja za ovu seriju fotografija nastala u vrijeme narudžbe fotografije za naslovnicu knjige ‘Ljuljačka daha’ (u izdanju Modernih vremena, 2010.), njemačko-rumunjske književnice Herte Müller, a pretvorilo se, kako, ističu autorice ‘u seriju fotografija malih ljudi u velikim situacijama’. 

 

Jana Dabac i Jurana Hraste rođene su 1978. u Zagrebu. Godine 2004. diplomirale su na Arhitektonskom fakultetu. Nakon diplome rade kao projektantice u arhitektonskim uredima a od nedavno djeluju kao samostalne arhitektice i umjetnice. Prvu izložbu naslovljenu 'Opsjednutost kadrom' Jana Dabac i Jurana Hraste imale su tijekom 2011. godine u Galeriji Kiosk u zagrebačkom SC-u.

 

  

A. B. Šimić

RASTANAK SA SOBOM

Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći

Sa zvijezdama i mi zapadamo

Mi stojimo već na krajnjem rubu sebe

Tko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?

Zamakle su zvijezde
Tko od nas još može naslutiti sebe?

Rušimo se vječno

Naš je put bez dna i padanje bez glasa

A. B. Šimić

OPOMENA 

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!