Kuća Oskara Fröhlicha u Bosanskoj ulici 20
Piše: Krešimir Galović ©
 |
| Kuća Fröhlich u vrijeme nakon gradnje |
Viktor Kovačić
(1874.-1924.) najznačajniji je hrvatski arhitekt s početka 20. stoljeća. Riječ
je o jednoj od najosebujnijih stvaralačkih osobnosti hrvatske kulture, čije je
djelovanje uvelike nadišlo usku sferu arhitektonske djelatnosti. Školovao se
krajem 19. stoljeća u Beču kod arhitekta Otta Wagnera, gdje je stekao široki
krug poznanstava. Među inim
prijateljevao je s glasovitim arhitektom Adolfom Loosom, koji ga je uveo u svoj
mali bečki intelektualni kružok, kome su pripadali pjesnik Peter Altenberg,
pisac Karl Kraus i kompozitor Arnold Schönberg.
Riječju, Kovačić je tipičan predstavnik generacije intelektualaca stasalih u
sumrak Austro-Ugarske monarhije, pomalo nalik junaku iz Musilova romana „Čovjek bez
svojstava“. Kovačić se, baš kao
i Musilov junak, usudio posumnjati (i k tome još to i javno izreći) u
vrijednosti tada neprikosnovenih provincijskih autoriteta, poput Izidora
Kršnjavog. Glasovita je anegdota kada je Kovačić, nakon povratka sa školovanja
u Zagreb, u potrazi za poslom pokucao na vrata tada uglednom vladinu
dužnosniku, doslovce mu sasuvši u lice: „Došao sam da bih arhitekturu u
Hrvatskoj postavio na nove osnove — ja sam sunčev zrak novog umjetničkog
stremljenja.“ Zbunjeni vladin službenik savjetovao mu je da se pridruži svom
nekadašnjem učitelju Bolléu, usput ga pristojno zapitavši za mišljenje o novim
tornjevima zagrebačke katedrale, na što mu je ovaj u svom stilu odbrusio: „Ma
kakav Bollé! Topove bi trebalo dovući i napucati oba tornja stolne crkve.“ I
doista, Kovačić je vrlo brzo s nekoliko generacijski bliskih arhitekata poput
Vjekoslava Bastla, Stjepana Podhorskog, Huge Ehrlicha i Ede Šena, iz temelja
prodrmao hrvatsku arhitekturu, odredivši joj glavne smjernice razvoja kroz
čitavo 20. stoljeće.
 |
V. Kovačić, projekt kuće Fröhlich, 1919. (izvor: MK-UZKB-OVK)
|
Kovačić je za sobom ostavio
nekoliko ostvarenja, koje u kontekstu razvoja hrvatske moderne smatramo paradigmatskim.
Među inim vilu kipara Roberta Frangeša na Rokovu perivoju (1910.), kuću dr.
Ede Franka na Mažuranićevom trgu (1912.-1913.), crkvu sv. Blaža (1910.-1913.) i
palaču Burze na Trgu hrvatskih velikana (1922.-1927.). Jedno od njegovih zanimljivih,
no pomalo zaboravljenih ostvarenja je kuća Fröhlich u Bosanskoj ulici 20. U
žargonu kuća je nazvana, zbog materijala od kojeg je izgrađena, „Drvena vila“.
Iako je kuća Fröhlich naoko skromna izgleda, riječ je o značajnom ostvarenju
hrvatske arhitekture. Usprkos tome, kuća je kao i većina zagrebačkih vila iz
tog vremena devastirana.
.tif) |
| V. Kovačić, projekt kuće Fröhlich, 1919. (izvor: MK-UZKB-OVK) |
Drvenu vilu u Bosanskoj ulici Kovačić je projektirao za poznatog zagrebačkog drvnog industrijalca Oskara Fröhlicha, direktora “Croatia d.d. za industriju drva”. Stoga nije niti za čuditi što je vila u potpunosti izgrađena od drveta. Njegovom vlasniku bila je izvrsna reklama za poslove s kojima se bavio. Priča o „Drvenoj vili“ započinje 1918. godine, u danima raspada Austro-Ugarske monarhije. Prvotno je zamišljen vrlo ambiciozan projekt koji je obuhvaćao građevnu jedinicu na čitavom prostoru između Hercegovačke i Bosanske ulice. Taj se projekt odnosio na izgradnju raskošne dvokrilne vile s velikim neobaroknim parkom, vrtnim paviljonima, teniskim terenom, garažama, te drvenom ladanjskom vilom za potrebe vlasnika na suprotnom kraju parcele. Zbog ekonomske krize od ovog se projekta odustalo, ograničivši ga samo na izgradnju drvene kuće. Kuća Fröhlich građena je tijekom 1920. i 1921. godine. Krajnje je pojednostavljen drveni objekt s vrlo profinjenim i pročišćenim detaljima, stilski blizak tradicijskom graditeljstvu središnje Hrvatske.
 |
| Kuća Fröhlich u vrijeme nakon gradnje |
Kovačićeva „Drvena vila“
registrirana je 1968. godine kao spomenik kulture, no nažalost zbog nebrige i
inertnosti znatno je devastirana. Osobito je stradala, tijekom sanacije,
rekonstrukcije i dogradnje 2003. godine, kada je lošim projektom u potpunosti uništena.
Nažalost ova je vila samo jedna u nizu koja se našla na nesmiljenom udaru
novokomponiranog građanskog sloja. Kada govorimo o sudbini zagrebačkih
modernističkih vila dolazimo do jednog zabrinjavajućeg
paradoksa. I dok su zagrebačke vile uglavnom prepuštene na milost i nemilost
svojih vlasnika, dakle propadanju, u međunarodnim okvirima, vile vodećih
modernističkih arhitekata, među inima i Kovačićevog prijatelja Adolfa Loosa, prepoznate
su kao vrhunska spomenička baština, te se kvalitetno obnavljaju i
revitaliziraju, u konačnici postavši atraktivnim destinacijama turističke
ponude.
 |
| Današnji izgled kuće Fröhlich |
