Panoptikum: 12/13/16

Gjuro Szabo u očima hrvatskih slikara i karikaturista

Piše: Krešimir Galović ©

F. B. Angeli Radovani, Gjuro Szabo oko 1930.

Konzervator Gjuro Szabo (1875. – 1943.) među najzanimljivijim je protagonistima hrvatske kulturne scene s početka 20. stoljeća. Prijateljevao je s mnogim umjetnicima a slikar Ljubo Babić načinio je 1925. godine njegov portret. Portret je nastao u vrijeme zajedničke suradnje na pripremi "Kulturno-historijske izložbe grada Zagreba“ (Umjetnički paviljon 1. 10. – 15. 11. 1925.). U to vrijeme Szabo je zašao u pedesetu godinu života i prema svjedočenju povjesničara umjetnosti Tihomila Stahuljaka u monografiji „Gjuro Szabo djelo jednog života“ (DPUH, Zagreb, 1995.), Babić je tim portretom htio ovjekovječiti prijatelja usredotočenošću isključivo na Szabinu glavu i na karakteristike koje ocrtavaju njegov temperament s raskuštranim pramenovima kose koji mu padaju na čelo, dugim pravilnim nosom, naočalama koje „u znatnoj mjeri zatiru Szabine oči, ali i produbljuju pogled“, te prorijeđenim brcima i ponešto ušiljenom bradom.

Tijekom 1928. godine Szabin portret u silhueti izradila je njegova prijateljica, folkloristkinja i ilustratorica Tereza Paulić. Zbog svog temperamenta Gjuro Szabo je bio omiljena tema i karikaturista. U dva navrata portretirao ga je tijekom tridesetih godina vješti i prokušani karikaturist Frano Branko Angeli Radovani. Kako piše Tihomil Stahuljak: „Još i oko godine 1930. iz navršene pedesete u šezdesetu Szabo se češljao dijeleći kosu sredinom tjemena, ali lik mu je postao tvrđi i zatvoreniji u se. Ni tvrdog okovratnika uškrobljene košulje nije se odricao. Radovani je sve to dobro uočio i povezao u obrazinu koje se nije odricao.... Jednim drugim crtežom Radovani je ismijao Szabu kojemu je pri putovanjima sjenilo kape znalo pasti na cvikere.“

Ljubo Babić, Gjuro Szabo, 1925. (MGZ) Tereza Paulić, Gjuro Szabo, 1928. (MK-UZKB-OGS)

F. B. Angeli Radovani, Gjuro Szabo oko 1930.

Tijekom 1935. i 1936. godine u časopisu "Koprive" objavljeno je nekoliko Ivesovih karikatura (slikar Ivan Režek, op.a.) Szabe kao branitelja povijesnih spomenika: „Regulacija zagrebačkog Kaptola ili Ružna sudbina jedne katedrale“, „Novi dopisni članovi Jugoslavenske Akademije- profesor Gjuro Szabo novi dopisni član za „sex appeal“ te karikatura objavljena u „Koprivama“ i dnevnom listu „Novosti“ povodom 60- godišnjice njegova života. Osobito je zanimljiva Ivesova karikatura „Regulacija zagrebačkog Kaptola ili Ružna sudbina jedne katedrale“, na kojoj je Szabo prikazan kako prstom upire na glavne „krivce“ uništavanja zagrebačke katedrale i Kaptola- na predstavnike Kaptola i gradske uprave te duh Hermanna Bolléa, koji poput zloduha i nakon smrti promatra durbinom katedralu i komentira zemaljske događaje: „Ta katedrala baš nema sreće! Najprije sam ju pokvario ja, a sada će ju nanovo oni.“ Naime ova je karikatura nastala u vrijeme velikih polemika oko izrade nove generalne urbanističke osnove grada Zagreba, a koja je obuhvaćala i prostor Kaptola. Polemika se uglavnom vodila na liniji između arhitekta, koji su se zalagali s malo obzira prema starom za novu izgradnju na prostoru kaptolske povijesne jezgre i konzervatora koji su se predvođeni Gjurom Szabom žestoko suprotstavljali njihovim prijedlozima.

Ivan Režek (Ives): Regulacija zagrebačkog Kaptola (Koprive, 19. 4. 1935.); Đuro Szabo, (Koprive, 18. 2. 1936.)

Malo je poznato da je Gjuro Szabo bio i briljantan crtač o čemu nam svjedoče njegove putne bilježnice nastale između 1906. i 1916. godine, u kojima se uz bilješke i skice povijesnih spomenika i mjesta po Hrvatskoj koja je tada obilazio, nalaze i karikirani portreti ljudi s kojima se na tim putovanjima susretao. Među najdojmljivijim je Szabin autoportret nastao oko 1908. godine na kome ga vidimo prikazanog u profilu i s leđa u maniri Huga Prata odnosno njegova bezvremenog junaka Corta Maltesea, čije su se skitnje svijetom odigravale nekako u isto vrijeme kada se Szabo skitao Hrvatskom. Gjuro Szabo umro je 1943. godine a sadrenu posmrtnu masku izradio je kipar Kosta Angeli Radovani- sin njegova prijatelja i karikaturiste Frane Branka Radovanija koji ga je za života portretirao.